četvrtak, 20.08.2009.
......trenutak....
Još i danas prepoznajem tvoj korak
Kao da nikada nismo jedno drugom rekli zbogom
Uputili posljednji pogled
Suhe riječi
Samo još jedna nedovršena večer
Bez svih karata u igri
Mala noćna mora
U tvojem i mojem životu
Tek da nas izbaci iz kolotečine
Uvuče nas u još jedan vlak za životne lekcije
Gdje se traži strpljivost,odvažnost,spremnost na odricanje i želja za nepoznatim
Na drugom kraju čeka nas nešto novo
Nedovoljno neistraženo
Ovisi
O tebi
O meni
Mislima
I vremenu
- 19:53 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 10.08.2009.
MEŠA SELIMOVIĆ CITATI
"Kasno je sjecanja,uzalud se javljate,beskorisne su vase nemocne utjehe i podsecanje na ono sto je moglo da bude jer sto nije bilo nije ni moglo da bude.A uvjek izgleda lijepo ono sto se nije ostvarilo.Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo,varka koju ne mogu i ne zelim da otjeram jer me razoruzava i tihom tugom brani od patnje..."
"Opet sam sam.Mozda je i najbolje tako-ne ocekujes pomoc i ne bojis se izdaje.Sam."
Imam i imao sam isto je sto i imam i nemam".
Gdje su zlatne ptice ljudskih snova, preko kojih se to bezbrojnih mora i vrletnih planina do njih dolazi?
"Bez potrebe je mucio i sebe i nju - trebalo je da nadje zenu s kojom se nikada nece rastati. Ili da zivi sam. Ni haljinu ne valja krpati, a kamoli ljubav. Bolje je otici.
- Ti bi otisla?
- Otisla bih.
- Zato sto me ne volis?
- Zato sto te volim. "
Zašto ne loviš ribu? Izgleda velika ludost, što i jest, ali postane najveca strast. I brani covjeka od njegovih ludosti. Svijet se moze rušiti, a ti ceš, nepomican, buljiti u vodu. Najveca mudrost u zivotu je da covjek pronadje pravu ludost. Da je vlast pametna, naredila bi svima: udicu u šake, pa na rijeku, lovi ribu! Ne bi bilo buna ni nereda. Kazem ti: lovi ribu, Ahmete Šabo!"
"Ona mi namiruje izgubljeno i dobijam vise nego sto sam zelio da imam. Moje zelje su bile maglovite i rasute, sad su skupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepsem od maste. Njoj priznajem sve sto ja nisam, a opet nista ne gubim, odricuci se. Nemocan pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrijednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnoscu svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba pretvorena u osjecanje. Ljubav je zrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Stvorio sam je kao divljak svog kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zastita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi...da trazi od njega obicne stvari, da zahtijeva i nemoguce, da osjeca odusevljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek sjestan da bi mu bez njega, strahovi bili preteski, nade bez korijena, radosti bez trajanja".
- 19:30 -
nedjelja, 02.08.2009.
Susretoh te nakon mnogo vremena.
Nizaju se pitanja jedan za drugim u glavi.
Ostaje samo tišina i puko promatranje.
Za početak bili smo stranci kad smo pružili ruku jedno drugom.
Nismo se prepoznali.
Tek nakon dvije tri riječi izvirile su slike iz prošlosti.
Nešto što je postojalo.
Nekad davno.
Divno je opet vidjeti osmijeh na tvom licu i znati da si dobro.
Pitam se po čemu si me zapamtio?
Po čemu sam ja broj jedan u tvom životu?
Jesam li ostavila neizbrisiv trag u tvom srcu i duši?
Sjetiš li me se ponekad?
Gdje sam zapisana u tvom životu?
Sada je ipak ispred tebe i mene neko drugo vrijeme.
Gdje druge konce povlačimo ili oni nas.
- 16:30 -
