|
No sad bi bilo dosta o trudnicama, trudovima, otrudnjenju, trudnoći, trudnutome i sl. A kaj je s činiteljima radnje, takozvanim tatama? E pa evo jedan post u čast njima, konkretno jednom ati koji je meni sad srčeku najbliži – hehe, i fizički i psihički.
Pa da pravo velim, mojoj inspiracijici uopće nije loše. Dartmouth možda jest skup, al se isplati svaki cenat. Čovjek tam doista uživa - čak i u učenju, koliko god to zvučalo oksimoronski.
Pa da vidimo malo kako to tamo izgleda:
Moja se inspiracijica budi rano rano oko 8 (zadnji čas, naravno) i juri u školicu. Nakon par sati se udobrovolji i nasmiješi;
Put do faksa prava je uživancija, pogotovo dok je još bilo sunčeka ujutro, sad je... hm, malo hladnjikavo i magloviton no sunce se ipak postepeno pojavi (sa svakim korakom sve više i više):
i napokon hohpunkt (i to sve u 10-15 minuta):
Na sveučilištu je klasična dosadna atmosfera učenja - bljakec, kome se to da slikati ;)
Zato radije pričekam doma ili gubim vrijeme slikajući uokolo posve nove motive poput sljedećih:
"Jesen"
Kućna flora i fauna (ovo je novi ljubimac - zove se Zgužvani i dost pušta dlaku i vitalne dijelove - dajem mu mjesec dana ;)
Nakon napornog dana moja inspiracijica dolazi domeka i odlazi protegnuti noge s dečkima. Budući da zabija previše golova i ima previše sreće, dobiva majcu s brojem 13 da ga spusti na nivo ostatka :)
A nakon toga knjiga. Ajojojojojojoj! Prikrala sam se iza grmlja i zabilježila za arhivu (ko bi mi vjerovao inače ;)
A onda, negdje oko 10 navečer, dan nije ni približno blizu kraja - ma kakvi, hajka luda tek počinje. Ovog puta na bijelim ledenim terenima. Tko pogodi koji je Igić dobiva pravo na čuvanje bebača po ljeti 2-3 mjeseca da se roditeljkasi odmore na stari način - planine ili na morskome plavetnilu ;)
I tako dan za danom do Velikih ispita, stres raste, a vrijeme za igru opada. Al nema straha, rezultati su odlični :)
Niš, idemo slaviti!!! U maskama naravno - kako drugačije, sad smo u Americi!
Aj, do sljedećeg javljanja PiP!
PS A Zakaj smo mi jedini koji pišu blog?
|
