...ixica...
27.06.2006., utorak
...a trebala bih učiti...
|
no, opet sam nešto našla:) PREOBRAŽAJI VAMPIRA Žena kojoj usta jagoda su sočna, Zmijoliko saviv struk i bedra moćna I gnječeći grudi o tvrd rub korzeta, Šanu riječ iz koje hlap mošusa cvjeta: - "Moja vlažna usna, iskusna u žaru, U postelji savjest zna zavesti staru. Plač svačiji suše pobjedna mi njedra, I starcu izvabim gugut smijeha vedra. Onom tko me vidi nagu i bez vela, Nadomještam sunce i nebesa cijela! Moj mudrače, bludnih vještina sam puna; Kad čovjeka smamim rukom od baršuna, Il' kad grudi predam ujedima zuba, Razvratna, i plaha, i nježna, i gruba, Na ležaju ovom što stenje od strasti, I Anđeli sami morali bi pasti!" Kad moždinu svu mi isisa iz kosti, Okrenuh se k njojzi u iznemoglosti Da joj cjelov dadem, ali vidjeh tada Mješinu ljepljivu, gnojnu, punu smrada! Sklopio sam oči, sav leden od strave, A kad ih otvorih, u svjetlosti jave: Mjesto krepke lutke, što leža uza me Napojena krvlju mojom do pomame, Drhtao je kostur škljocavih vilica I cvilio suho kao vjetrnica Il' cimer na šipci kad trulo se klima Uz jauke vjetra u zimskim noćima. Charles-Pierre Baudelaire |
24.06.2006., subota
...pepeo srca...
|
O, ja sam mlad, a već sam star, srce je moje hladno; pao je lug na prošli žar i život tone na dno. Mrzak je svijet i zla je kob na zemlji oštra trna; život je loš, ali i grob krije tek nešto crna. A slabi duh što kao lud svim cestama vrluda, tek traži put i samac svud od zvijezde pita: kuda? No zvijezdin nijem treperi sjaj, za mene riječi nema; ta tebi bar sam vjeran, vaj, o zvijezdo, Iksro nijema! O, da je bog, pa da mi on otkriće smisla kaže! Il ti što jak svoj imaš tron, buntovni dobri vraže! Još samo to što tješi nas: da dani redom ginu i da će već nadoći spas kad našu masku skinu. Taj sveti dan, taj dobri sat! Tek da mi zjene sklope, pa možeš tad mi zapjevat za pokoj duše, pope: Al neka baš zauvijek sni, ja neću da se budi. (Zar ne? ta to bi htio ti i mnogi vrijedni ljudi!) Jer put je dug, o vrlo dug, dosade vječno traju, život je trom, polagan drug, a ja bih htio - kraju. Jer ja sam mlad, a ipak star, srce je moje hladno, pao je prah na prošli žar, i ja bih htio - na Dno. Tin Ujević |
06.06.2006., utorak
...Sreća...
|
evo što sam nedavno našla prekopavajući po starim stvarima: Tražiš li sreću, nikad je nećeš naći. Sreću ti hvale kao krasna leptira, koji eto, nema što nego samo doletjeti k tebi i spustiti se kraj tebe. Ali nije tako. Kažem ti; ne traži sreću, i ona će ti doći sama po sebi. Sreća je kao sjena koja te prati i kad ne misliš na nj. Sreća će te obuzeti kao divan osjećaj kad budeš zaboravio na sebe a živo za druge. Pokušaj zaboraviti sebe, svoje vlastito zadovoljstvo i breme. Razveseli drugoga, misli na svoju obitelj, utješi nekog bolesnika, pomozi siromahu, posjeti nekog starca - i jednoga ćeš dana odjednom osjetiti da si sretan. Ta se sreća ne može kupiti! Ona je kao jeka. Uzvraća ti jedino ako razdaješ samog sebe. A davati samoga sebe znači ljubiti! |