...ixica...
24.06.2006., subota
...pepeo srca...
O, ja sam mlad, a već sam star, srce je moje hladno; pao je lug na prošli žar i život tone na dno. Mrzak je svijet i zla je kob na zemlji oštra trna; život je loš, ali i grob krije tek nešto crna. A slabi duh što kao lud svim cestama vrluda, tek traži put i samac svud od zvijezde pita: kuda? No zvijezdin nijem treperi sjaj, za mene riječi nema; ta tebi bar sam vjeran, vaj, o zvijezdo, Iksro nijema! O, da je bog, pa da mi on otkriće smisla kaže! Il ti što jak svoj imaš tron, buntovni dobri vraže! Još samo to što tješi nas: da dani redom ginu i da će već nadoći spas kad našu masku skinu. Taj sveti dan, taj dobri sat! Tek da mi zjene sklope, pa možeš tad mi zapjevat za pokoj duše, pope: Al neka baš zauvijek sni, ja neću da se budi. (Zar ne? ta to bi htio ti i mnogi vrijedni ljudi!) Jer put je dug, o vrlo dug, dosade vječno traju, život je trom, polagan drug, a ja bih htio - kraju. Jer ja sam mlad, a ipak star, srce je moje hladno, pao je prah na prošli žar, i ja bih htio - na Dno. Tin Ujević |