...ixica...

23.05.2006., utorak

...nije sve tako crno...

i iako imam posla preko glave
i vjerovatno ni većeras ne ću spavati više od 6 sati,
sretna sam,
nevjerovatno, ali istinito, položila sam već 2 ispita
i to s druge godine
i to usprkos nedostatku vremena za učenje,
a zašto,
katkad je dovoljno da Ti profesori prepoznaju lice od negdje,
ili vide lijepi omot na indexu
i sjete se kako su i oni u mladim danima bili na istom mjesu na kom sam ja sada
kako su se i oni tada bavili istim stvarima kao ja danas,
AIESEC (a.k.a. @) je super stvar,
koliko god sam se trudila ne pisati o tome izravno,
cijeli ovaj blog se vrti oko @,
koliko god ja odvajala svoj privatni život od onog što radim u toj, nadasve krasnoj, udruzi
totalno su se isprepleli, pogotovo u zadnjih nekoliko mjeseci...
@ mi je postao način života
(koliko god to pokušala zanijekati)
uvukao mi se u svaku poru
i sad smo jedno..........

ovo izgelda kao da pišem o najvećoj ljubavi svog života,
LOL
a ja zapravo na @ gledam kao na gorku/slatku obavezu
volontiram danas, kako bih imala kruha sutra:)
na @ gledam kao investiciju
s obzirom da nakon završenog fakulteta ne ću moći konkurirati na tržištu rada,
zahvaljujući svojim krasnim ocjenama i (ne)mogućnošću prakse/radnog iskustva u ovoj zemlji,
odlučila se ja odmah po upisu fakulteta, poraditi i na nekom iskustvu
do danas mogu reći da imam više iskustva u primjeni naučenih gluposti sa faxa nego većina studenata koja je već završila fakultet, a nikada se nije bavila ničim do učenjem,
stoga mi ućenje ne pada teško,
stoga mi je užitak odvojiti sat vemena dnevno kako bih skrenula misli sa @ i učila
sada izgleda kao da pišem o drogi..........

poanta,
ne treba pisati blog kada si umoran, neispavan
ili možda i nije tako loše...

...ovo sve izgleda bolesno,
i sad mi se ni naslov posta više ne sviđa:)

laku noćzujo

<< Arhiva >>