...ixica...
23.05.2006., utorak
...nije sve tako crno...
i iako imam posla preko glave i vjerovatno ni većeras ne ću spavati više od 6 sati, sretna sam, nevjerovatno, ali istinito, položila sam već 2 ispita i to s druge godine i to usprkos nedostatku vremena za učenje, a zašto, katkad je dovoljno da Ti profesori prepoznaju lice od negdje, ili vide lijepi omot na indexu i sjete se kako su i oni u mladim danima bili na istom mjesu na kom sam ja sada kako su se i oni tada bavili istim stvarima kao ja danas, AIESEC (a.k.a. @) je super stvar, koliko god sam se trudila ne pisati o tome izravno, cijeli ovaj blog se vrti oko @, koliko god ja odvajala svoj privatni život od onog što radim u toj, nadasve krasnoj, udruzi totalno su se isprepleli, pogotovo u zadnjih nekoliko mjeseci... @ mi je postao način života (koliko god to pokušala zanijekati) uvukao mi se u svaku poru i sad smo jedno.......... ovo izgelda kao da pišem o najvećoj ljubavi svog života, LOL a ja zapravo na @ gledam kao na gorku/slatku obavezu volontiram danas, kako bih imala kruha sutra:) na @ gledam kao investiciju s obzirom da nakon završenog fakulteta ne ću moći konkurirati na tržištu rada, zahvaljujući svojim krasnim ocjenama i (ne)mogućnošću prakse/radnog iskustva u ovoj zemlji, odlučila se ja odmah po upisu fakulteta, poraditi i na nekom iskustvu do danas mogu reći da imam više iskustva u primjeni naučenih gluposti sa faxa nego većina studenata koja je već završila fakultet, a nikada se nije bavila ničim do učenjem, stoga mi ućenje ne pada teško, stoga mi je užitak odvojiti sat vemena dnevno kako bih skrenula misli sa @ i učila sada izgleda kao da pišem o drogi.......... poanta, ne treba pisati blog kada si umoran, neispavan ili možda i nije tako loše... ...ovo sve izgleda bolesno, i sad mi se ni naslov posta više ne sviđa:) laku noć |
15.05.2006., ponedjeljak
...back to reality...
after a few days spend in Vinkovci on great AIESEC conference, I’m finally home:) and what I see this time not only problems, this time I saw some good things:) so my key learning points from last few weeks • everything is possible (when You are 100% shore that some thing is going to happened , it won’t:) • it’s good to be scared – it pushes You to try harder and helps You to make a better job • it is good to be part of global organization (such AIESEC is) – You can meet people from all around world in one “small hotel” in one of most quietest cities in Croatia • it is good to be in some organization committee – it makes You feel powerful • it is good to be alive – You can enjoy in life even if is not nice whole time and now back to reality ---> go study:) |
01.05.2006., ponedjeljak
...prvi maj...
ah, kako divan dan, kiša od ranog jutra:) ja kod kuće, oslikavam posljednjih 100 čokančića, mama pravi kelj za ručak, a ja se sjetim, pa danas je prvi maj - praznik rada i odem na ručak na lijevu obalu Drave kod najboljeg društva na svijetu - gotovo moje druge obitelji i tako, opuštena nakon popodneva provedenog u prirodi i dobrom društvu spremna sam za novi radni tjedan (pitanje je do kada će me ovo iznenađujuće normalno raspoloženje držati, ali neka...) u zadnje vrijeme stvano ima puno stavri koje mi podižu raspoloženje, npr. "djeca" - moja konstantna inspiracija ...lijepo je vidjeti da utječeš na nečiji način razmišljanja, da si u stanju potaknuti osobu na razmišljanje ili rad katkad sam stvarno sretna osoba... |