...ixica...

23.05.2006., utorak

...nije sve tako crno...

i iako imam posla preko glave
i vjerovatno ni većeras ne ću spavati više od 6 sati,
sretna sam,
nevjerovatno, ali istinito, položila sam već 2 ispita
i to s druge godine
i to usprkos nedostatku vremena za učenje,
a zašto,
katkad je dovoljno da Ti profesori prepoznaju lice od negdje,
ili vide lijepi omot na indexu
i sjete se kako su i oni u mladim danima bili na istom mjesu na kom sam ja sada
kako su se i oni tada bavili istim stvarima kao ja danas,
AIESEC (a.k.a. @) je super stvar,
koliko god sam se trudila ne pisati o tome izravno,
cijeli ovaj blog se vrti oko @,
koliko god ja odvajala svoj privatni život od onog što radim u toj, nadasve krasnoj, udruzi
totalno su se isprepleli, pogotovo u zadnjih nekoliko mjeseci...
@ mi je postao način života
(koliko god to pokušala zanijekati)
uvukao mi se u svaku poru
i sad smo jedno..........

ovo izgelda kao da pišem o najvećoj ljubavi svog života,
LOL
a ja zapravo na @ gledam kao na gorku/slatku obavezu
volontiram danas, kako bih imala kruha sutra:)
na @ gledam kao investiciju
s obzirom da nakon završenog fakulteta ne ću moći konkurirati na tržištu rada,
zahvaljujući svojim krasnim ocjenama i (ne)mogućnošću prakse/radnog iskustva u ovoj zemlji,
odlučila se ja odmah po upisu fakulteta, poraditi i na nekom iskustvu
do danas mogu reći da imam više iskustva u primjeni naučenih gluposti sa faxa nego većina studenata koja je već završila fakultet, a nikada se nije bavila ničim do učenjem,
stoga mi ućenje ne pada teško,
stoga mi je užitak odvojiti sat vemena dnevno kako bih skrenula misli sa @ i učila
sada izgleda kao da pišem o drogi..........

poanta,
ne treba pisati blog kada si umoran, neispavan
ili možda i nije tako loše...

...ovo sve izgleda bolesno,
i sad mi se ni naslov posta više ne sviđa:)

laku noćzujo

15.05.2006., ponedjeljak

...back to reality...

after a few days spend in Vinkovci on great AIESEC conference,
I’m finally home:)
and what I see
this time not only problems,
this time I saw some good things:)
so my key learning points from last few weeks
• everything is possible (when You are 100% shore that some thing is going to happened , it won’t:)
• it’s good to be scared – it pushes You to try harder and helps You to make a better job
• it is good to be part of global organization (such AIESEC is) – You can meet people from all around world in one “small hotel” in one of most quietest cities in Croatia
• it is good to be in some organization committee – it makes You feel powerful
• it is good to be alive – You can enjoy in life even if is not nice whole time

and now back to reality ---> go study:)

01.05.2006., ponedjeljak

...prvi maj...

ah, kako divan dan,
kiša od ranog jutra:)
ja kod kuće, oslikavam posljednjih 100 čokančića,
mama pravi kelj za ručak,
a ja se sjetim, pa danas je prvi maj - praznik rada
i odem na ručak na lijevu obalu Drave
kod najboljeg društva na svijetu - gotovo moje druge obitelji
i tako, opuštena nakon popodneva provedenog u prirodi i dobrom društvu
spremna sam za novi radni tjedan
(pitanje je do kada će me ovo iznenađujuće normalno raspoloženje držati,
ali neka...)
u zadnje vrijeme stvano ima puno stavri koje mi podižu raspoloženje,
npr. "djeca" - moja konstantna inspiracija
...lijepo je vidjeti da utječeš na nečiji način razmišljanja, da si u stanju potaknuti osobu na razmišljanje ili rad
katkad sam stvarno sretna osoba...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>