petak, 23.06.2006.
THE NASLOV
Di da počnem. Možda od toga da mi je huligan ale upropastio vikend. Kaže (citiram):Sljedeću subotu(ovu koja stiže sutra) imamo turnir u gospiću i nitko ne smije ići na more ili bilo gdje drugdje ili se može oprostiti sa košarkom.
I sad se svi mi jadnici usrali od straha da nećemo moći više trenirat (makar ne znam razlog zakaj još uvijek želim trenirat) i odlučili ostat u Zagrebu. Danas popodne Dora mi javlja da nemamo danas trening i da sutra nejdemo u gospić. sad ja sva happy
kaj neću trebat ić na neki usrani turnir,ali eto ti poruke od odry:ipak idemo na turnir. budi sutra u pola 7(ujutro) na gl. kolodvoru. prekrašno!sve mogu zahvalit aletu…
danas ujutro išla sam na neki zbunjeni pregled radi nosa (curi mi krv boga pitaj zašto(ne spominji božje ime uzalud:ispričavam se vjernicima)). dođemo tamo u neku tam bolnicu
tam negdje daleko pa prvo lutamo i tražimo di je odjel otorinla...(onaj stručnjak za grlo,uho i nos). i tak mi čekamo i čekamo i čekamo i čekamo,a doktora nigdje. na našu veliku sreću došla je neka ženska koja poznaje bolnicu te je pozvonila na neko zvono te se ubrzo pojavio doktor. ubrzo sam došla na red. sad slijedi lošiji dio! doktor kaže: ima neka žilica u tvom nosu koja se treba skuriti tako da više ne pušta krv. i sad ja u očaju ispitujem mamicu da li to boli. a evo što mi je moja draga mamica rekla:ma to ti nije ništa strašno. on će uzet neku tam cijevčicu koja će bit vruča,onda će ti ju zabit u nos pa će ti ugurat vatu u nos te ćeš ju unutra morat držet četri dana. hvala mama,baš si me utješila. 
- 22:15 -
