iva lekic
17.12.2009., četvrtak
HŽ - Hrvatska žalost
Mjesto radnje- Podsused, željezničko stajalište. Vrijeme radnje- srijeda, 16. prosinac 2009. godine. Glavni likovi radnje- HŽ-ov vlak na relaciji Savski Marof- Glavni kolodvor. Problem radnje- uobičajen. Tako ponekad, ali ne nerijetko, započinje jutarnja priča zagrebačkih konzumenata željezničkog prijevoza. Bujica psovki i nestrpljenja, do pola sata nemirnog iščekivanja i tek beživotan pogled prodavačice karata na stajalištu uz hrapav glas: „Vlak kasni, a zakaj to pitajte nekog drugoga…“ Nije neka novost u našoj toliko organiziranoj zemljici, da kasni sve od plaća pa do prijevoza, ali kako se više nositi s time? Tipična procedura kod kašnjenja vlakova od strane zapada prema centru grada jest učestala pojava dvadestminutnog stajanja na mostu iznad Savske ulice. Razlog tome ponajprije leži u činjenici da željeznička infrastruktura pati poput i željezničkih kolosijeka kojih je premalo u odnosu na promet metropole.  Naime, počeci zagrebačke željeznice sežu sve do davne 1862. godine kada je u promet puštena javna željeznička pruga od Zidanog Mosta preko Zagreba do Siska. Time je Hrvatska dobila svoju prvu željeznicu, a gradovi Zagreb i Sisak svoj davno priželjkivani priključak na europsku željezničku mrežu. Toga dana prvi vlak koji je stigao u Zagreb zaustavio se na ondašnjem Južnom kolodvoru (današnji Zagreb Zapadni kolodvor), a Zagrepčanima je taj vlak izgledao poput neke nemani, dok su ga Zagorcima simpatično prozvali "šparhet koji vleče ormare". Od tih prvih početaka željezničkog prijevoza do danas bilo je pokušaja modernizacije od koji su neke i potpuno unaprijedile gradsko-prigradski i regionalni prijevoz. Tako i najnoviji potezi u smjeru suvremenog željezničkog prijevoza naslućuju neka poboljšanja, poglavito sklopljeni ugovor od 2. studenog ove godine koji najavljuje nabavu novih motornih i bržih vlakova. No, problem ostaje uvije isti, kao djelovati naspram sustavnog zanemarivanja putnika od strane Hrvatskih željeznica.  Razumljivi su razlozi niskih temperatura ili velikih količina oborina koje bitno uzrokuje prometni kolaps, no kakvi su razlozi kad su ovakve smetnje otklonjene i kad svi uvjeti pogoduju normalnom protoku prometnih vozila. Na ovakva pitanja teško se dobije razuman odgovor, stoga i ne začuđuje izjava glavnog čovjeka Siska Dinka Pintarića nakon teške nesreće sisačkog vlaka na Glavnom zagrebačkom kolodvoru: „Stalno slušam prigovore sugrađana o strašnim gužvama, neurednim i neudobnim vagonima, kašnjenju vlakova. Lani je uređena pruga prema Zagrebu, izgrađeni su novi kolodvori na svim usputnim stanicama, osim u Sisku. Sisak je vjerojatno jedino županijsko središte u državi u kojem glavni željeznički kolodvor nema otočnih perona, nego za ulazak u vlak trebaju pomoćne stepenice.“ (Jutarnji list, 21. prosinac 2009.) U Europi bi se ovakvo zanemarivanje i sustavni fijasko skupo naplatio na korist željezničkih putnika. Sramota je da ovakvu praksu čelnici Hrvatski željeznica s podsmijehom odbijaju dok naši susjedi uživaju u kvaliteti putničkog prometa uz primjenu europskih regula i sankcija. „Zbog kašnjenja vlakova više od jednog sata Željeznice Srbije su u 2006. isplatile odštetu putnicima od 12.300 eura. Osim toga, ŽS su platile i 50.000 eura za prenoćište putnicima zbog kašnjenja međunarodnih putničkih vlakova koji prolaze Srbijom. Odštetu je tražilo 80, a prenoćište 400 putnika. Prema povelji o kvaliteti međunarodnog putničkog prometa, željeznica je dužna za kašnjenje veće od jednog sata vratiti putniku 20 posto od cijene karata, a 30 posto ako je kašnjenje veće od dva sata. Za veća zakašnjenja željeznica je, ako ne postoji alternativni prijevoz, u obvezi osigurati prenoćište. ŽS spomenutu povelju primjenjuju od 15. rujna 2005. godine.“ (Poslovni dnevnik, 13. ožujak 2007.) Daleko smo mi i od Europe i od priče zemlje izlazećeg sunca gdje se strojovođe ubijaju zbog jedne sekunde kašnjenja za harakiri jer jedino u Hrvatskoj ministri ne odlaze s položaja nakon prometnih kolapsa i nesreća, stoga gospodine Kalmeta uz sve vaše korupcijske skandale i onu tragičnu željezničku nesreću u Dalmaciji opustite se u vašem naslonjaču dok gospodična Harač tako dobro kompromitira svojem imidžu borca za pravdu. |
