iva lekic
08.12.2009., utorak
Mračna tajna bezdanog bisera
Nekoć davno u jednom mjestu na kraju svijeta, tamo gdje dugo Božje oko nije zavirilo, živješe bogati Gavan sa svojom ženom i djecom u najlijepšem dvorcu o kojem su se pisale priče, stvarala umjetnost. No, gospodin Gavan kao i cijela njegova obitelj bijaše škrt do same srži, i duša mu je bila škrta, i oči su mu škrto sijale i cijeli mu je ljudski bitak bio obavijen tom škrtom bolešću. Dane su provodili u strahu od navodnih lupeža, iskajući skrovišta od kojih nikada niti jedno nije bilo dovoljno sakriveno. Jednog dana Isus sa svojim apostolom, prerušen poput prosjaka, odluči posjetiti tu prgavu obitelj. Nakon što su stigli upitaše gazdaricu da im da negdje da penoće. Gazdarica, inače poznata po majstorstvu priređivanja raskošnih zabava, ali i po svom preziru prema siromasima, oholo odgovori: "Možete u štali noćiti, skupa i s blagom, tamo vam i pristaje." Nedugo zatim upitaše Isus i apostol nešto i za prigrist, a ohola im gazdarica samo reče: "Vama i nije ni za jest...", te uze komad kruha i šutne ga nogom u njihovom pravcu. Nakon što su legli, reče Isus apostolu: "Ova obitelj ne štuje ni Boga ni sveca, nema milosti ni srama, ova obitelj je prokleta i neka takva i ostane." I tada se nad dvorcem otvori nebo i ljuta kiša izbriše tragove te obitelji zauvijek, a na tom mjestu nastade Crveno jezero. Crveno jezero nalazi se na prostoru Imotske krajine i smatra se najdubljim jezerom u Europi, ako ne i na svijetu. Znanost njegov nastanak tumači kao proces nagloga urušavanja dna ponikve, koji još traje. Jedno od većih urušavanja dogodilo se 1942. godine, kada je Imotsku krajinu pogodio jak potres. Ime je dobilo po boji stijena koja ga okružuju. Ima oblik elipse, a dimenzija je oko 180 x 150 metara na površini, dok mu je dubina još upitna. Prva preciznija mjerenja Crvenoga jezera obavio je hrvatski akademik Josip Roglić 1937, a posljednja potječu iz 1998, kada se ustanovila dubina od 281 metar, koja nije i konačna. Naime, ta zadnja ekspedicija spuštala je mikro podmornicu koja nije mogla ustanoviti točnu dubinu, stoga postoji velika vjerovatnost da je ovo jezero jedno od najdubljih na svijetu. Razlog nemogućnosti određenja dubine jest ta da je Imotska krajina i građa tog terena u antidiluvijskom i diluvijskomu geološkom razdoblju razvila velike podzemne šupljine raznolika oblika i veličina. Tu su mnoge krške jame, pećine i ponori kroz koje se gubi voda i mjestimično izbija na povrsinu. Vrlo često voda koja ponire, nakon stanovita podzemnog toka, izbija mnogo niže od mjesta poniranja, dapače ponekad i pod morskom površinom (tzv. vrulje).  "Zastrašujuće djeluje kada se s ruba jezera pogleda u provaliju. Tišina nad jezerom još više pojačava taj dojam. Koljena počnu klecati, a ima onih koji od straha ne mogu pogledati u crveno grotlo." (Slobodna Dalmacija, 30.03.2009.) Naime, ako pokušate baciti kamen u jezero, doživjeti će te neuspijeh. Već je nacionalno pozato da je bacanje kamena u Crveno jezero avantura, stoga i ne čudi prizor gomile ljudi skupljne nad jezerom koji pokušavaju baciti kamen. Do dan danas samo poneki narcisi uporno priznaju da su postigli tu misiju, zanemarujući činjenicu da je to ipak nemoguć pothvat. Na visini od nekoliko stotina metara od jezera koji je okružen stijenama i izgleda poput jedne kapi u praznoj čaši, bečen kamen neće dotaknuti niti površinu vode jer sile koje dijeluju u tom začaranom krugu kamen privlače uz stijene. "Engleski arheolog Wilkinson, koji je svojedobno istraživao jezero, zabilježio je činjenicu da se domaće stanovništvo spušta u grotlo jezera kako bi posjeklo oskudno drveće za ogrijev. Bio je sav u čudu dok ih je gledao kako s drvećem na leđima izlaze iz jezera, dok se iza njih čulo kotrljanje kamenja. Drugi putopisci žalili su što Dante nije vidio jezero, jer bi ga zasigurno opisao u nekom pjevanju Pakla u “Božanstvenoj komediji”." (Slobodna Dalmacija, 30.03.2009.) Jezero, zasigurno, ne služi kao kupalište, ali ga je davne 1958. godine preplivala Tatjana Kosanović, te se njen pothvat danas smatra alpinizmom budući da se u jezero teško spustiti i uz najbolju planinarsku opremu.  Danas, jedanaest godina poslije, pojavile su se priče kako se priprema nova ekspedicija ,bolje opremljena ,ovoga puta i odlučna da dosegne samo dno jezera i da ljudsko oko po prvi put nakon nekoliko miljuna godina vidi što se krije ,kako legenda kaže , na mjestu gdje su se „propuntali“ Gavanovi dvori, a gdje se i danas iz dubine jezera u noćnim satima mogu čuti njegovi bolni jauci. ...tu u gluhoj, tamnoj noći ako srca imaš proći, uz vilinsku čut ćeš ciku, vukodlaka strašnu riku. Kosa ti se od stra ježi, Bjež, čovječe, od tle, bježi... (Josip Eugen Tomić)  |
