Masna guzica,
od suhozida teža,
suhozid gnječi.


Debele guze
ulicom šušte crnom.
Govna na mostu.


Kolica puna
guraju ljudi hrabro
do prtljažnika.


Bože, učini
od nas divljaka
ljude, o, Bože!


Žestoka pića
grgolje grlom golim,
a vani sunce.


Tražim vam oči.
Vidim očale samo,
crne i hladne.


Gle, kako cure
na šanku noge šire.
Besplodna jutra.


Prašak bijeli-
bomba u Isusovom
srcu ljudskom.


Krvari srce
Tvoje uvijek na križu.
Isuse, mi šutimo.


Isuse, nemaš
saveznika, zato si
razapet uvijek.


Kroz Tebe
govori Otac.
Da lažemo, znaš.


I apostoli svi
sebićni jesu.
Jer ljudi su tek!


Bože, zašto
sotoni prepuštaš
Zemlju ranjenu?


Bože, vidim:
farizeji kapele
podižu skupe.


I Tebe bismo
strli, Bože, da nisi
mudriji od nas.


Ti znadeš, Bože,
da dostojni nismo
ovoga života.


Da nije Tebe,
ne bih mogao biti
izdržljiv čovjek.


Ovog proljeća
zemljom me posipaš.
Zato je volim.


Nikada gladan
ne mogu biti s mišlju
na Tebe, Bože.


Sve vidiš, Bože,
i moju sitnu tugu.
Slika sam Tvoja.


Znam da me želiš
strpljivosti učiti.
Disaj Tvoj ćutim.



I usred zime
toplo mi srce kuca.
Tako si blizak.


Kako je mila
glasnost tišine Tvoje.
Dodir Tvoj slavim


Bože, hvala Ti
na danima bez rata!
Bože, Bože moj!


Kamenolomac,
lomeći jutro, gradi
sjajnost podneva.


Djeteta ruke
knjigu listaju staru.
Livade, janjci...


Strojevi jutra
bude, ratar motiku
uranja u dan.