40.
SAMOĆA


Samoća,
crna ili bijela,
prozirna ili gusta.
nikad me ne će iznevjeriti.
Ni mene ni moje životne krajolike.

I kad se iz dimnjaka izvlači,
i kad iz brazda klija,
i kad u travi kunja,
i kad u oku čuči,
i kad u srcu trpi,
i kad u koraku zaostaje,
i kad u bijegu me čeka,
i kad u vodama teče,
i kad u suncu grmi,
i kad u Bogu stoluje,
i kad u anđelima leprša.

Samoća uvijek i svugdje,
u svakome.

Siromašna samoća,
bogata samoća,
samoća eona,
samoća trena,
moja samoća,
tvoja samoća,
ne dodiruju se,
ne razumiju se,
ne trpe se,.
Svaka svoje prostore ima
i ne da blizinu ničije samoće.

No, od samoće samo je izgubljenost veća.

Krajobrazi, 2007.