40.
SAMOĆA
Samoća,
crna ili bijela,
prozirna ili gusta.
nikad me ne će iznevjeriti.
Ni mene ni moje životne krajolike.
I kad se iz dimnjaka izvlači,
i kad iz brazda klija,
i kad u travi kunja,
i kad u oku čuči,
i kad u srcu trpi,
i kad u koraku zaostaje,
i kad u bijegu me čeka,
i kad u vodama teče,
i kad u suncu grmi,
i kad u Bogu stoluje,
i kad u anđelima leprša.
Samoća uvijek i svugdje,
u svakome.
Siromašna samoća,
bogata samoća,
samoća eona,
samoća trena,
moja samoća,
tvoja samoća,
ne dodiruju se,
ne razumiju se,
ne trpe se,.
Svaka svoje prostore ima
i ne da blizinu ničije samoće.
No, od samoće samo je izgubljenost veća.
Krajobrazi, 2007.
Post je objavljen 02.09.2015. u 16:50 sati.