SJEĆANJE na prvi književni susret zadarskih
pjesnika u Stankovcima (24. listopada 1971. g., na osnivanju
MATICE HRVATSKE)


BLAGOSLOV MORU
Prijatelju Roku Dobri

Blagoslov moru jer ljubiti znade
dušu kamena i valom i snagom,
poruke iz dna tišine i nade.
Sladosti ćutim vedrom glazbom, blagom.

Blago kamenu kad vječno je ljubljen
suncem i rosom riječi toplih, šumnih.
Kamenu blago kad nije izgubljen
u priči mora, snova vedroumnih.

Dolaze struje iz dalekih neba.
Tornado prijeti upornim bijesima
i hukom blizom iz potaje vreba.

A ti si pjesnik i more i otok,
ne daš se smesti pa krasiš krijesima
krvavi život, pučine krvotok.




MOJI DOPRINOSI
Prijatelju Roku Dobri

Htio bih listak proljeću darovat'
u pupanju pod suncem i listanju,
snagom oblaka nikad ne plandovat',
tražiti mjesto u novom blistanju,


Što ću prinijeti vrlom društvu ptica,
kako iskočit' iz ralja drndala,
glazbala cvjetna zasvirat' bez žica,
u nedometu svih oštrih zvrndala?


Možda je moje tiho utonuće
prebjeg u carstvo zelenoga pjeva,
velika tuga, slom i potonuće

svih crnih zima, a možda s pticama
započeh, s pčelom nektarnoga zijeva,
baš brazdu novu? U zboru s klicama!