Kad je čovječanstvo postalo odviše zločesto i pokvareno, Jahve je bio žalostan što je čovjeka uopće stvorio. I želio ga je uništiti. Samo je Nou Jahve poštedio jer je Noa bio čovjek neporočan i pravedan. I s Bogom je Noa hodao. Tako stoji u Knjizi postanka.

Prema ozbiljnim ispitivanjima znanstvenici su zaključili da je čovjek uzimao drogu i dalje od 5. ooo godina prije Krista. Nova istraživanje će pokazati da je droga stara koliko i ljudstvo.

Nije se Bog bez razloga ljutio na čovjeka (Knjiga postanka). Od pračovjeka (prijr 2 milijuna godina) preko homo erectusa (prije 1,6 milijuna godina) i homo sapiensa (prije 3oo.ooo godina) do danas Bog usađuje u nas, u naše srce, u naše duše, u naše umove, u svaki atom našega bića-svjetlost, dobrotu, plemenitost i sve moguće vrsnosti da bi nas istrgnuo od Sotone i njegovih licemjernih ponuda. I svoga je Sina-BOGOČOVJEKA poslao na Zemlju.
I ON nam pokaza PUT, ISTINU i ŽIVOT.

A MI? PUK NJEGOV?

"Puče moj...
Ja tebi stvorih nebo,
a ti mene sahrani u grob."

Kaže fra Andrija Bilokapić u svom KRIŽNOM PUTU.

A fra Ante Kekez u svom KRIŽNOM PUTU uči nas moliti se Bogu da nas nauči boriti se protiv grijeha i darivati se ljudima u njihovoj boli i patnji:

"Na životnoj teškoj stazi
sve se mrvi, lomi, gazi.
Da nas rane ne ubiju,
vrela vjere lijek nam liju,
čime spas nam Krist zasluži,
Križni put nek zorno pruži.

U životu trpi svatko,
pitanja se uvijek nižu,
riješiti ih nije lako,
osim, Kriste, u tvom križu."

Ali Sotona ima vrlo dobro razrađen svoj put djelovanja, u detaljima, i nitko ne zna gdje će udariti, kada će navaliti, otkuda će se pojaviti i kamo će nastaviti...
No, svakako znamo da stvara zlo, da obara i moćne i slabe i da stalno baca bombe u srca, u jezgre ljudske zajednice. I tako, srušena obitelj do srušene ovitelji jest uništena ljudska zajednica.

Možda zato mnogi stručnjaci, predavači i drugi napadaju obitelj, roditelje prvenstveno, kao glavne uzročnike tami ovisnosti o drogi. Kao da su roditelji na Marsu, a društvena zajednica na drugoj planeti.

Dva čimbenika-obitelj i društvenu zajednicu treba promatrati u uzajamnom odnosu. Ako je napadnuta jedna obitelj, kaže se u ovoj knjizi, u opasnosti je i zajednica; ako je ozračje u društvenoj zajednici mračno i otrovno, i obitelji će biti pobugljene.

Jedna usporedba: snažno i zdravo pčelinje društvo-ROJ lako će svladati uljeza u košnici (stršljena ili leptira i sl.). Taj roj, ta košnica može biti simbol-slika obitelji, ali i društvene zajednice.

Fra Ante Kekez i fra Andrija Bilokapić jedni su od malobrojnih koji tvrde da smo SVI ODGOVORNI. Stoga, govoreći u knjizi "Iz tame u svjetlost" o ovisnosti o drogama i o uzrocima, ne stavljaju obitelj na prvo mjesto odgovornosti, nego uvelike govore i o (ne)odgovornosti državnih vlasti, o neučinkovitosti državnih službi, o površnosti i nedoraslosti, pa i o zloći. medija i dr.

Što će biti s mladim, neiskusnim mladićem, na primjer, kad uvidi da u središtu našega društva nije običan, mali, normalni čovjek koji mukotrpno i pošteno zarađuje svoj kruh (dakle, većinski stvaralac), već čovjek-lopov. mafijaš, narkomafijaš i t. d..
Tako Sotona plete pletivo zla, pa se pitamo ima li pomoći i tko nam može pomoči.

Dok aktualna vlast u puku stvara stvarno BEZNAĐE, naša nas KATOLIČKA CRKVA poziva vjeri, Isusu u srcu, u svakoj vijuzi našeg mozga, jer samo s Isusom u sebi možemo se oduprijeti i ovom velikom zlu koje donosi uživanje droge.
Naša CRKVA spašavala je naše pretke i evo je opet, kad je Hrvatima danas teško, u središtu borbe, na bojnom polju protiv nakana Sotone, protiv modernog zla droge i ovisnosti. CRKVA okuplja naše ANĐELE ČUVARE, a gdje su ANĐELI ČUVARI, PREDAJE NEMA!
I doista, jedino vjera i iskrena svakodnevna molitva i ponašanje u shladu s BOŽJIM ZAPOVIJEDIMA, mogu probuditi nadu, užgati svjetlo i iz tame u kojoj nema BOGA, vratiti ČOVJEKA u svjetlo života u kojem živi BOG i hoda s ČOVJEKOM.

Ova knjiga govori o velikom broju imena ALTRUISTIČKIH, DJELOTVORNIH koji su se žrtvovali i žrtvuju se za dobro nesretnika u tami zla i moderne bolesti-OVISNOSTI:
Fra Ante Kekez, fra Andrije Bilokapić, otac Dorotej Toić, majka Elvira, Bernardica Juretić, Mladen Klanac, Valentin Pozaić, Zoran Maleš...

Pročitate li njihove napise, sastavke u knjizi, kako one informativne prirode, preko predavanja...pa sve do pjesničkih nadahnutih KRIŽNIH PUTOVA, zaključit ćete da imaju u svom životnom stavu sklad misli, riječi i djela, volje i angažiranosti, samilosti i ljubavi, snage i duha, darujući svoje vrijeme, znanje i sposobnosti posrnulima da bi odrasli kao prava DJECA BOŽJA.

GOVORE: "Ja te volim, ljubim, stalo mi je do tebe, do tvoje grešnosti." (fra Ante Kekez)

ILI: "Ljubav ne podnosi biti daleko od ljubljenoga, nadasve kada trpi." (fra Andrija Bilokapić)

ILI: "Željela sam vjerovati mladima: nije istina da su lijeni, da se boje obveza, nije istina! Sposobni su boriti se, podjeljivati i patiti.Uvidjeli su od početka da nas ne zanima droga, nego da izgradimo njihov život skupa s našim na putu istine. I odgovorili su na to!
(majka Elvira)
Ova knjiga "Iz tame u svjetlost" jest čitanka, pedagogija, didaktika, metodika, medicinski priručnik, katekizam, molitvenik i, na kraju, svojevrsna, jedinstvena antologija raznovrsnih sadržaja i oblika u kojoj fra Ante Kekez, urednik i pisac, skupi vrsne znalce u svojim strukama, u namjeri pomoći bolesnima, ovisnicima, ali i onima koji mogu i moraju pomoći, na nagovor stalne nazočnosti BOGA i DUHA SVETOGA u nama: "Pomozi drugima kad im je potrebno i bit ćeš i ti spašen."

Tu susrećemo od citata poznatih i nezaboravnih crkvenih osoba, zatim lirskih misaono-osjećainih pjesmica, lirskih crtica, elegija, misli, nadahnutih molitava, priča, predavanja...do vrhunskuh lirsko-epskih životvornih KRIŽNIH PUTOVA fra Ante Kekeza, fra Andrije Bilokapića i Doroteja Toića.

Svestrani i neumorni svećenički mislilac i pisac fra Ante Kekez okupio je ovdje stručnjake i praktičare, dakle, ljude koji nisu u oblacima, već na tlu, među nama, bolesnicima: fratre, časne sestre, psihijatre...koji djelotvorno pišu i govore, stvarajući tako divna stručna i književna djela.
Vidim vrsnost života, rada, znanja, volje, sposobnosti našeg vrlog fra Ante koji kao duhovnik zajednice (komune) Cenacolo, pored redovitih svećeničkih obveza, utkiva najviše svog osobnog truda, zalaganja i ljubavi i posvećuje se mladima, ne samo svoje župa, već i šire.
Organizira druženja, predavanja, tribine, izlete, piše...i tako usađuje temeljne ljudske i vjerske vrijednosti u srca mladih života.
Sve pohvale i uredničkim sposobnostima fra Ante koji je knjigu obogatio dokumentima, pisanim i fotografskim, novinskim isječcima, kao i radosnim iskazima uskrslih, t.j. ozdravljenih mladih koji se ponosno vesele životu.. Tako ova knjiga ima i neprijeporne dokumentirane vrijednosti.

Kolika bi bila sreća kad bi ova knjiga došla u ruke naših stručnjaka, ponajprije i ponajviše u ruke svih onih koji liječe dušu čovjekovu, u ruke psihologa, psihijatara, neuropsihijatara učitelja, vjeroučitelja...pa onda roditelja, prijatelja, susjeda, a nadasve u ruke onih mladih koji još ne okusiše ni ovu ni onu drogu, opijat i slično tome.
Ali događa se, nažalost, da tiskamo, izdajemo, izlažemo na svjetlo dana vrijedne knjige koje ne dolaze u ruke potrebitih. Isto tako, predivne i nadahnute i i živodajne PROPOVIJEDI na MISAMA ne slušaju oni koji bi ih ponajprije trebali slušati, na primjer mladići i djevojke, budućnost našeg naroda, jer oni i nisu na MISI, oni ispijaju pića u kafićima, s nogom preko noge.Ne zanemarujem i ne obezvrjeđujem STARIJE koji su redovito na MISAMA, ali oni danas u obiteljima tako malo značenja imaju, te ih mlađi slabo slušaju i često kažu: "PA NITKO SE OD MISE NIJE OBOGATIO!"

Nasuprot gorkoj stvarnosti, knjiga "Iz tame u svjetlost" puna je bogatstva misli, osjećaja, dobrohotnosti, poticajnosti, terapije, topline, prijateljstva, nenametljivosti, iskrenosti i dubina MISLI IZ ŽIVOTNIH ISKUSTAVA. NUDI NAM ŽIVOT UZ ODRICANJE, SKROMNOST, POSLUH, MOLITVU i potvrđuje da je CRKVA u srcu hrvatskoga naroda, hrvatskoga nacionalnoga bića i na BRANIKU HRVATSTVA, ČOVJEKOLJUBLJA.
A nasuprot tome, kako rekosmo i što susrećemo i u nekim napisima u knjizi, MA TKO I MA KOJA STRANKA DOŠLA NA VLAST, RAZJEDINJUJE, PODCJENJUJE, TLAČI, OSIROMAŠUJE I UNIŠTAVA HRVATSKI NACIONALNI DUH. TI SAMOSVIDLJIVI NEZASITNICI U MILJEU CRNILA!

Treba ovu knjigu pročitati. Ne ostati na običnoj razini: "Znate, i meni je fra Ante darovao knjigu!" Treba ići dublje i knjigu išćitavati. Knjiga će biti tužna i sama, nekakva stvar na polici (ili na nekom drugom mjestu) ako ne primimo iz nje poruke, znanje, širinu i dubinu razmatranja, isporučene kristale SNAGE I DOBROTE PISACA.

Što znači "iz tame u svjetlost"?
TAMA I SVJETLOST dvije su metafore, kontrasti, antiteze, dakle, nešto što je potpuno oprečno (radilo se o riječi, predmetu ili biću), nešto što ima vječnost u sebi ili što bi rekao naš narod: "Ovo ti je crno, a ovo ti jr bijelo."
Tama može značiti noć (kada se umorni težak odmara, n.pr.), može biti tamna komora, nesvijest, koma, može biti tuga, bolest, smrt drage osobe, materijalni gubitak...
Sve suprotno tami jest SVJETLO: radni dan u polju (ili drugdje), kada STVARAMO PROSTOR GDJE VLADA KRALJEVSTVO SJAJA I NADE, VEDRO I SVJESNO RAZMIŠLJANJE, STVARANJE ŽIVOTNIH PLANOVA I CILJEVA, SRETAN ŽIVOT S DRAGOM I VOLJENOM OSOBOM i sl.

U ovoj knjizi te dvije metafore, prije svega, znače ovisnost o opijatima i sva ona zla koja iz toga proizlaze-s jedne strane-i ŽIVOT NA SVJETLU, normalni život tjelesno i duhovno zdravog čovjeka koji živi u skladu s BOŽJIM zakonima, s druge strane.

Knjiga zna uzroke i posljedice zla, zna pitanja i odgovore, zna što i kako raditi, zašto se truditi. Zato je korisna, bogata i nezaobilazna u životu koji živimo. A to je povratak zemlji i znoju, doživjeti kako zemlja diše, živi i rađa, znojiti se od fizičkog rada i stvaralačkog, uposliti ruke i um, uživati plodove svoga znoja, daleko od otrova medija i društveno-političkih podrugljivaca...VRATITI SE ISKONU! A takav život gradi se u ZAJEDNICAMA, a sve uz molitvu i buđenje ISUSA U SRCIMA.

Iz tame u svjetlost je put sina iz svijeta sebičnosti, razbludnosti i raskalašenosti natrag-OCU I MAJCI, to jest LJEPOTI OBITELJSKOG BOŽJEG ŽIVOTA.

Hvala fra Anti na vrsnim djelima: "Vjera i kultura duha", "I oni govore", "I oni su me razumjeli" i na ovoj-"Iz tame u svjetlost"-posebice!
Hvala mu što je uvijek s nama, među nama, sa zdravimai, posebice, s posrnulima, bolesnima, potrebitima...
Hvala mu što hoće i zna buditi i njegovati vjeru, molitvu i nadu u nama jer to je naš KRUH. I, jedući ga, nikada ne možemo biti gladni. Hvala mu što nam čini život dragim i PLODONOSNIJIM, IZDRŽLJIVIJEM.

A majka Elvira kao da je čula moje riječi te kaže:

"Čovjekova se veličina mjeri u ljubavi koju daje, zbiljskoj ljubavi što izlazi iz njega sama, koja ga čini darom za druge."

Ili: "Trebamo prihvatiti život, zahvaljivati, zahvaljivati, zahvaljivati. To je snaga i moć života. Nije dosta samo govoriti o životu, radosti, miru, oprostu, milosti, ljubavi i molitvi. Svijet danas želi vidjeti, a ne samo slušati o tome. Trebaju se vidjeti plodovi, plodovi pravog kršćanskog izbora."

Dragi prijatelju fra Ante, Bog ti dao dug život, ispunjen zdravljem i veseljem da bi poput Isusa bio među potrebitima, poput Isusa koji se nije bojao ni kuge ni gube, Bog ti dao snage još više. Izvedi nesretne mlade Hrvate i Hrvatice, sve zalutale, iz tame pakla droge, iz tame beznađa u svjetlo svakodnevne nade. Ti to činiš i kažeš:

"Ja vjerujem da treba ostati čvrst i nepokolebljiv. Treba se žrtvovati Bogu makar ponude lažnih idola bile lijepe i primamljive.Eto, neka vam to bude poticaj da vidite kako povratka natrag nema, jer to bi značilo upropastiti sebe i vratiti se u zlo. Da vam ne znam tko, što ili kako prilazi, budite uvijek čvrsti i nepokolebljivi, uz Boga, uz njegove zapovijedi i ljubav, zahvalite MU."

ili:

"Gdje je ljubavi, gdje je zajedništvo, gdje je međusobno poštivanje, gdje je želja da jedni drugima pomognemo, tu je i Bog prisutan. Bog se tu i te kako može opipati rukama. ON i NJEGOVA LJUBAV na DJELU."



Hrvace, 18. rujna 2009. u CRKVI GOSPE ŽALOSNE.......Ivan Vidović, prof u miru