Prozor otvorih da mi čistoću visina kapi unesu. Oči otvorih da me krikom munje pozovu. da s nebom grmim, sa zemljom žedno pijem. |
Dat Eropejcin triba dosta ića, svakome otok, evo, "uzmi, molin", prajca za Božić, puno, puno pića: poij i popij, um ti tako solin! Odavno znamo: preci njini trli narode stare u novomen svitu, rušili, krali dok nisu in strli dušu i tilo i dicu u cvitu. Ne pada kruška daleko od kruške, pa zato kažen: kad nemamo zlata, dajmo in svega, al' čuvajmo puške: tribat će skinit sve mlinove s vrata. Tako ja pivan uz čašicu vina. Hrvat je, znaden, izdržljiva stina. Soneti iz hrvatske brazde, Zagreb, 2012. |