LAĐA BEZ ŠILJKA

srijeda , 11.12.2013.

Prozor i nebo. I brežuljak jedan
Ledina slijepa u oknu smućenu.
Bezglasna trava, usamljen i žedan
doziva kamen kišicu slućenu.

Šipak već žuti. Nema zemlja žulja.
Uporni pužak o samoći piše.
A sanjao sam da je povijest mulja
cesta kojom ću koračat zbog kiše.

S istinom tihom sve zebnje sam krio.
Gladan stvarnije i mrzi i voli.
U krugu suše bez nade sam bio.
Žarna samoća k'o grumen me boli.

Zatišje znano: podvala se rađa!
Ploviti zdušno! Bez šiljka mi lađa.


Sabrani soneti

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.