KADA BEZ BODLJIKE KORAČAM

petak , 06.12.2013.

Bez pudera sva lica su proljetna.
Pupaju snovi na smokvinoj grani.
Pišu se, pišu zvjerstva već stoljetna.
Pobuna drhti mog glasa u slani.

Olistan trčat', ali bez bodljike?
U vrtu rosan snivati bez zida?
Ruglo ću biti i jutro bez slike,
rogove netko bacat će bez stida.

Ne mogu ljudi postati bogovi.
Neroni svijetom i danas lutaju.
Ostaju ljudi varljivi slogovi.
Nemirnim morem mašte mi plutaju.

Nebranjen ja sam i na svom kamenu,
sa sjetom dana i na svom ramenu.

Sabrani soneti

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.