Dana još ima, ima nespaljenih,
čekajuć' korak, bistri i bijeli zvuk.
Vrata još ima, ima rastaljenih,
čekajuć' dodir, napet i spreman luk.

I ruža ima izvan ljudskog prsta
i novih vatri na novom ognjištu.
Besanih snaga odbačenog lista
na tihom, mirnom, zasutom bunjištu.

Za jednu crnu premda crnji ranu,
za jedno malo premda gorči sutra,
za zvijezdu pjevam malu, neoranu,
daleku, sporu, sigurnu k'o jutra,

Na vrelu stiha imade i nade.
Svemira praha. To pjesnik već znade.

Sabrani soneti