Kako neranjen izaći, o, Bože,
iz ove gužve zločeste na putu?
Kročim već dugo oguljene kože.
I moja vrijednost u vlažnu je kutu.

Zderane svijesti zbog oštroga oka,
sav zguren hitam bez šešira zlatnog.
Poslove mada svršim prije roka,
dobijem plaću iz džepića blatnog.

Al' zoru škaklja sjenica na smokvi.
Smiješim se suncu na čelu Gradine.
Zelenog jutra plamsaji u lokvi.

Sreća što svjetlo ne voli bradine.
Slobodno gaće pjevuše na brokvi.
I maštati znam. I nemam smradine.