RASUTO PERJE

13.09.2012.

Evo mi ptice na dlanu mi mrtve!
Evo mi perja u šaci mi mekog!
Gledam i šutim, a odjek te žrtve
ne mijenja nebo, tek nemira nekog

ima u meni pa ne znam uzglavlje
naći na zemlji, pa ne znam suzvučje
opravdat' rosno, pa ne znam ni slavlje
doseći zvijezda. A čujem svud vučje

mljackanje šumno u ljudskome biću.
Što li bih mog'o o letu do krova
podneva vrelih poručiti ptiću,
što nače slasti vidika i snova?

Rasuto perje u predvorju znoja,

žalosti moja i ljubavi moja!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.