KAD U TUZI NISAM KLIKTAV


Je l' mladost moja krhka nada lijeta,
potoku slična što planine ruši?
Godine niske? Grijeh il' vrisak cvijeta?
Vjera što u zlu vremenu se guši?

Ne znam al' ćutim teško breme neba,
zgnječene zvijezde, sok do žalosti strt.
Korake mukle. Zar nekomu treba
bačena svrha u crnu gnojnu prt?

Tragičnost slutim grdnu svoju vranu
u šutnji, snima. I u trošnoj slutnji.
Prostora nemam zacijeliti ranu.
Potne već tražim svjetlosti u smutnji.

Skoro bih plako, al' nisam ni mlitav,
beskostno deblo, ni u tuzi kliktav.