
KAD U TUZI NISAM KLIKTAV
Je l' mladost moja krhka nada lijeta,
potoku slična što planine ruši?
Godine niske? Grijeh il' vrisak cvijeta?
Vjera što u zlu vremenu se guši?
Ne znam al' ćutim teško breme neba,
zgnječene zvijezde, sok do žalosti strt.
Korake mukle. Zar nekomu treba
bačena svrha u crnu gnojnu prt?
Tragičnost slutim grdnu svoju vranu
u šutnji, snima. I u trošnoj slutnji.
Prostora nemam zacijeliti ranu.
Potne već tražim svjetlosti u smutnji.
Skoro bih plako, al' nisam ni mlitav,
beskostno deblo, ni u tuzi kliktav.
Post je objavljen 20.04.2012. u 16:43 sati.