SROČNE PREDVEČERNJE SLIČICE


ovaj život od varke od oštrice žarke

delikatan jednokratan

pikantan markantan

sramežljiv jebežljiv

tanak kao lanak

travka u zakonu stavka bez dopuna bez popuna

svrbež skrbež

krpeljiv drpeljiv

ajme meni ajde kreni

ne tapkaj ne stapkaj

samo ravno bilo je davno

bog je sebi bradu...a nama što dadu

o ho ho ho joho doho ho

ovako do kraja bez milosti do raja da nije silosti

spreman je pakao plakao ne plakao





rasti mi

ne ne ću reći volim te
moram zasijati njive izorane
i obilježiti mjesta zalivena krvlju da sunce vidi gdje mora žeći
za život novi
niti ću reći da ću život za te dati
ja ću otvoriti srce svoje za božji pogled i besjedu tihu
i ti ćeš rasti sa mnom u snima i javi
u kamenom predvorju golubova i golubica
rasti mi
i ja ću rasti s tobom u visine

SUZA I VAPAJ JEDNE RADNICE


Ona pleše, a ja nemam kruha.
Ona zaziva pobjedu, a ja s transparentom molbe i bunta na rasplakanim prsima.
Ona pjeva s razvijorenim barjakom, a meni transparent pokrivač u hladnim noćima.

Njoj suza radosnica. Moja se suza smrzava.
Ona se namiri i nasiti. Moja se suza smrzava.
Moja se suza smrzava. Njena se ruka razbacuje.

Isuse, pogledaj moje sestre i moju braću u ovom Kraljevstvu Zemaljskom!
Razlomi i podijeli!
Isuse, ne zaboravi svoje drvodjelje!
Kad treba.
I onda kad Te ne zovu.
I u polju.
I u tvornici.
Svugdje gdje se drvodjelja.
Za kruh svagdašnji.

Ne za Havaje!
Ne za skijališta!
Za kruh svagdašnji!

Isuse, Tebe su trnjem označili.
Nama žicom krvničkom svezaše i ruke i noge. Bešćutno.

Ona pleše. A ja nemam kruha.

NAŠA JEDINA NAM HRVATSKA POLAKO, ALI SIGURNO, OSTVARUJE NAŠE SNOVE
UNATOČ RAZORNIM ČETNIČKIM HORDAMA I PODMUKLIM, SEBIČNIM, ZLOČESTIM I, NADASVE,
NESRETNIM ČETAMA HRVATSKIH LOPOVA!

ŽIVJELA NAM NAŠA NEOVISNA DRŽAVA HRVATSKA!!!











UMORNIH PLEĆA,
S MIRISOM DUNJA ŽUTIH,
PENJE SE JESEN.



.

PJESMA POSVEĆENA HRVATSKOM OSLOBODITELJU ANTI GOTOVINI (NA ČELU SVIH HRVATSKIH GENERALA --HRVATSKIH DOMOLJUBA)-- HRVATSKOJ SLOBODI

Europski i hrvatski podrepaši i jude nikada ne će uspjeti uništiti hrvatsku slobodu jer "hrvatski je narod narod nade" (Ivan Pavao II.) i jer "okovi su krila da se brže leti"(S.S.Kranjčević).


8. 12. 05.

Heroji nemaju prijatelja.
Ni Bog prijatelja nema.

Heroji su bogovi.
Bogovi su heroji.
Miševi grickaju čizme heroja.
Miševi proganjaju heroje.

Na nebu nema miševa.

Ivan Vidović,PJESME II. (Krajobrazi),
Zadar, 2oo7.