__________________________________________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________________________________________

BLAGO MENI


Naviknut na ranjavanje
i krvave rane bez krasta,
uranjam u utrobu zore,
neispavan...

Dan zaurliče
iznad kapa, šešira, vanculeta...
Kad zazvoni podne u torbi sjećanja,
još sam žedan rose
u osojima.

Blago meni, seljaku,
jer se napojim i nahranim
na kamenicama sumraka
i zaspim
uz glazbu zvijezda,
zvijezda...

Blago meni, seljaku,
kad nisam ni gladan ni žedan
...

_________________________________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________________________________

_________

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.