__________________________________________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________________________________________
BLAGO MENI
Naviknut na ranjavanje
i krvave rane bez krasta,
uranjam u utrobu zore,
neispavan...
Dan zaurliče
iznad kapa, šešira, vanculeta...
Kad zazvoni podne u torbi sjećanja,
još sam žedan rose
u osojima.
Blago meni, seljaku,
jer se napojim i nahranim
na kamenicama sumraka
i zaspim
uz glazbu zvijezda,
zvijezda...
Blago meni, seljaku,
kad nisam ni gladan ni žedan...
_________________________________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________________________________
_________
Post je objavljen 24.01.2011. u 15:19 sati.