MAJCI MOJOJ


Djetinjstvo mi branila od poskoka,
ne pokrivajuć bešiku klimavu.
Rosu upila krv. Bez vodoskoka
u mašti si rasla, a noć slinavu

tjerala molitvom, vidikom grana.
Najdublje imaš ljubavi mirise,
tiha si kiša, nježnpst osunčana,
tvoriš dan, poljem smisao širi se.

Preskačem k'o i ti mrava: nek živi
što zgazit je lako, a mir mu treba!
San se moj vatri u tvom oku divi.
Slutim prostore s jatima zeba.

Smiješiš se: vjera je od gladi jača!
S tobom mi besmrtna svjetlost korača.