Sjever i jug,tuga i sreća, dan i noć. To sam ja. Na tren osjećam se kao na vrhuncu svijeta,a već idući kao prljavština na peti čizme. To sam ja. Jedan dan odlučim ostaviti smiješak na licu iako iznutra krvarim,a drugi dan pokušavam biti to što jesam i maknuti taj glupi smiješak. No,do tada se već sve promijeni i tuga postaje glumom. Zašto,kako?
Ne pitajte. Izluđuju me te nagle promjene,promjene kojima moje srce upravlja,ali um caruje. Nikad ne znam tko na prijestolju stoji. Borbe se vrte,nemiri se bude. Jedan mlad,jedan star. Jedan razigran,drugi praktičan. Jedan hedonist,drugi racionalista.Jedan blesav,drugi razuman. Što mislite,kako bi takva osoba trebala OPSTATI? Kako da osoba izdrži ta razdiranja?
Jača li to moj duh? Ili me povlači u mrak?
Izgurala sam do ovdje.
Odlično.
No,hoću li dalje? Hoću li naći tu snagu?Ako ništa drugo,vjerojatno ću izmisliti. Neki motiv,gurač cijele operacije što moj život jest. Zapravo,čini se da već jesam. U zadnje vrijeme prati me TAJ duh.
Ti to možeš-govori mi. Potari ih sve. Možeš ti to. Možeš ti to bolje.Moraš. Moraš.
I cijelo vrijeme tako.Kao kakva budnica. Da li je to zbog fakulteta što mi već kuca na vrata?
Zbog svega što sam ove godine vidjela i prešla?Isto tako,neprestano si ponavljam-Bilo,prošlo poput mantre.
Suludo,da.Reći ćete:Ma, što ova mala priča?
No,to sam ja. JA.
Moram izdržati. Moram. Ne znam zbog čega. Ne želim više ni pitati. Od previše zašto pomuti mi se glava i ništa se više ne čini smisleno. Bolje da ostane predodžba kakva jest.
Ipak,mijenjam se. Strahovito. Promjena s osmog razreda osnovne na prvi razred srednje,bila je normalna. Svi su se prilogođavali. Ali ovo je sada na moju ruku. Želim li ja to?Da. Jesam i sretna zbog toga?Da. Zašto?Jer konačno nešto poduzimam. Moj um se odijeljuje,preispituje polako i oprezno-i čeka. Spreman na promjene. I ništa se ne čini toliko važno koliko to da ja moram bolje. Niti obitelj,ni bližnji i voljeni. Nitko.
Stvarnost, u kojoj sam odlučila otići na hrvatski jezik i književnost i kasnije postati srednjoškolskim profesorom,sada se čini tako,tako udaljena. Pogledam se u zrcalo i pomislim: Možeš ti i bolje.
Možda bi to bio idealan posao za mene,ali očekujem više. Mnogo više.
Možda to radim jer znam da sam sama sebi jedina prava podrška,jedini oslanac. I iskreno,ne mogu vjerovati koliko mi se to sviđa. Koliko mi se sviđa što ne dijelim svoje unutarnje nemire sa sebi bliskima. Sada imam par dobrih prijatelja,ali stvarno ne osjećam potrebu ispovijediti im se. S prethodnima, rascjepkala sam svaki dio svoje osobe. Ako ste čitali prethodne postove,znate kako je to završilo. Zato,izgleda da to čeka samo vas na blogu. Ne mogu reći da vas pretjerano žalim.Naposljetku,u desnom kutu gore imate mali,crveni x kao bijeg.
Danas sam izuzetno dobre volje. Ne znam zašto. Ta vjera u sebe cijelu me ispunila i načas prekrila taman oblak. Uživat ću dok mi se ne zada još jedna pljuska.Ali tada ću opet reći:-Bilo,prošlo. Ili Ti to možeš bolje.
Sada,ovaj tekst čini mi se strašno zbrkan,razvučen i neuredan. Ali ne želim kvariti trenutačno stanje dodatnim preuređivanjima. Nadam se da osjećate snagu koliku je i ja osjećam u ovom trenu.
Sljedeće što bih molila jest da poslušate ovu pjesmu. To je prva pjesma koja me nadahnula nakon nevjerojatno dugo vremena. Vjerujem da je svojim zvukom i pojedinim stihovima uvelike doprinjela mojoj ''snazi''.I trenutačno,imam stravično morbidnu želju da mi svira na pogrebu. Pjesma koja će me hrabro ispratiti u ništavilo. Žao mi je što nisam uspjela pronaći originalni video ili barem snimku da uživate i u pogledu.
Vjerujem.Cijelim srcem.
Jer dobra sam u laganju sebi.
Srce je čovjekovo poput duboke vode.
Ne samo da ću umrijeti prije,a ne poslije.Umrijeti ću sam i osamljen.
Sretni svi koji nisu ljudi jer se ne moraju nositi sa saznanjem koliko je njihova vrsta iskvarena i očajna.
Jedno od proturječja ljudskog srca je sljedeće:Bog ne želi vidjeti nijednu osobu jedinstvenom u svom odnosu s Njime,a opet mi ljudi gledamo jedni druge kao nepresušne izvore kreativnosti i jedinstvenosti.
Za pet minuta ću opet biti nakratko dobro, ali sada mi se čini kao da umjesto glave imam Slapove Nijagare, ali bez buke,samo magla i pjena,bez osjećaja gdje prestaje zemlja,a počinje nebo.
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam kao usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
Bez ljubavi, žudnja postaje prijevara,surogat za pravu stvar
Ja žudim, da tijelom poteče mi krv
jer kamen je samo kamen.
Ja čekam i čeznem u hladnoj samoći.
Zar ne može nitko smjelosti smoći
da život mi vrati i plamen?
Ja sam stanka između dva tona
koji se jedva međusobno slažu
jer ton smrti hoće viši da je.
Ali u tamnom razmaku se slože
dršćući oba tona.
I pjesma lijepa ostaje.
Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju.
Čovjek bez mašte je čovjek bez krila.
Sudbina nije stvar slučajnosti, već je stvar izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići.
Želite li znati što Bog misli o novcu, pogledajte ljude kojima ga je dao.
Najveća stvar, koju čovjek u ovom svijetu može napraviti, je izvući najviše iz onoga što mu je dano. Samo je to uspjeh, i ništa drugo.
Samo su dva tipa ljudi na ovom svijetu – dobri i loši. Dobri bolje spavaju, ali čini se da loši više uživaju u satima kad su budni.
To live a creative life, we must lose our fear of being wrong.
Tamo gdje govori srce nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe. U carstvu kiča vlada diktatura srca.
Sad mislim da mi je i lakše jer sam sama. Ne ovisim o nikome. Ne trebam nikoga.
I koliko dugo cu tako uspjeti?
Ljubav je bol,i kad-tad prelazi u ranu.
Svaka minuta očekivanja bila je lažna.
Sretni ljudi nikad ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne.
Sve ostalo je samo prašina i ples dok noge ne otpadnu.
Vjerovati je samo pola posjedovanja.
Ne želim biti dio ničega. Ja sam cjelina.
Ne želim pripadati nikome. Ja nisam stvar.
Ne želim se pokoriti tuđim uvjerenjima. Ja imam svoja.
Ne želim prihvatiti da nešto ne mogu. Ja mogu sve.
Ne želim slijepo slijediti druge. Ja želim biti vođa.
Ne želim gaziti po nikome. Mjesta ima za sve.
Ne želim čekati da nešto dođe k meni. Ja dolazim do željenog.
Ne želim stajati na mjestu. Ja trčim naprijed.
Ne želim da me pogreške slome. One su samo pokazatelj što trebam ispraviti.
Ne želim biti opterećena porazima. Želim se usredotočiti na pobjedu.
Ne želim gledati u prošlost. Želim biti okrenuta budućnosti.