25

utorak

studeni

2008

Life is..


život je jedan od onih teških šitova koje
preživljavate dok ste živi, svjesni, prisutni.
ne znam jel se to trenutno nad mene nadvio sivi
oblak nesreće, ali tako mi se čini.
sreća mi se baš ne smiješi.
ne mislim na kaznu.
definitivno ne.
za to sam si sama kriva,
al' ne i za ovo što se događa.
u zadnje vrijeme sa starom razgovaram
o stvarima koje su mi otežale život još sa 4 godine.
pokušavam i nju i sebe poštedit toga.
meni nije potreban razgovor što se toga tiče,
al' ona uporno želi znati što se to nalazi unutar moje glave.
velika je zbrka u mojim mislima.
ali to su misli koje zadržavam za sebe.
znam da ima prijatelje kojima sve mogu reć',
ali ne osjećam potrebu za tim.
ne želim ih zamarati svojim glupostima.
svojim životom koji si nisam sama krojila.
imaju oni i svojih problema.
suza mi klizne niz obraz samo u trenutcima samoće.
ne mogu si dopustit da me netko vidi u suzama.
ne želim nikome reći čemu suze.
osjećam da se moram suzdržati od takvih emocija.
neću se pretvoriti u EMO. Obećajem.
neću se pretvoriti u DARKERICU. Obećajem.
ne osjećam potrebu niti za tim.
time ću ostaviti samo krivi dojam.
svjesna sam svojih grešaka u zadnje vrijeme.
pokušavam ih spriječiti.
al' naviknuta sam na suprotno od onog što je dobro.
uvijek sam radila po svom.
al' u tajnosti.
nisam željela da itko zna moje postupke.
nisam željela znati ičija mišljenja o tome.
to bi me samo omelo u naumu.
osjećam se slobodno u zadnje vrijeme.


zahvalna sam majci što me razumije.
zahvalna sam jer razumije moj strah.
zahvalna sam jer osjeća koliko sam slaba.
zahvalna sam što ne vrši pritisak na mene.


Image Hosted by ImageShack.us

zbogom.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.