danas sam nakon dugo vremena bila u crkvi.
krizmanica sam ove godine pa moram.

ušla sam, prekrižila se i sjela.
cure su sjedile iza mene.

sjela sam na tu klupu, stisnula se.
osjećala sam se užasno.
svi su izgledali tako predani tome.
u crkvu sam išla od kad znam za sebe.

al' od kad NJIH nema sve to je postalo drugačije.
molila sam se i plakala.
dogodilo se ono čega sam se najviše bojala.
ostala sam bez NJEGA.

BOG nije uslišio moje molitve.
zanemarila sam sve to i krenula dalje.

al' onda je ONA otišla.
bilo mi je teško.
i tada sam to pokušala zanemarit.

al' s vremeno što sam ozbiljnija bila neke stvari
su mi se razbistrile.
nekim ljudima ON pomaže, meni nikada nije.
sve to mi ništa ne olakšava.

ta misa kao da je trajala nekoliko sati.
trnci su mi prolazili kroz tijelo.
suza je kliznula.
sjetila sam se koliko sam ružnih riječi
i psovki izgovorila.
koliko je bilo suza i jecaja.
BOG mi je upropastio život.
uništio je ono dobro u meni.