Eureka

Bol nas slabi, bol nas jača. Ovisi. Bol pobjesni i divlja upravo ondje gdje primijeti da je čovjek sustavno izbjegava. Oni koji spremno primaju križ na leđa, postupno krote bol. Ugoda je često simptom nekog darovanog dobra, ali bol je ta koja razvija sposobnosti duha i slobode. Bol je nit kojom je istkana čipka radosti.

Ni kršćanin ne poznaje put kojim bi zaobišao bol, već samo put kojim će proživjeti bol zajedno s Bogom. Božja ljubav nas ne čuva od svake boli, ali nas čuva u svakoj boli. Bog nam ne skida breme, on jača naša pleća.
Krist ne traži nadnaravni lijek za trpljenje, već nadnaravno iskorištenje trpljenja. Zahvaljujući Kristu oslobođeni smo ne toliko boli, koliko beskorisne patnje. Patnja je postala sredstvom otkupljenja.
Dok zemaljska djeca izražavaju svoju ljubav cvijećem, Gospodin poklanja trnje. Zle ljude zapostavlja, a strog je upravo prema onima koje voli. Kada grešniku natovari križ, počeo je ozdravljujuće pospremanje u njegovoj kući. Izbacuje smeće iz ropotarnice duše, proširuje skučeni mračni prostor u prostranu dvoranu punu sunca. Uza trpljenje Bog veže duhovnu nagradu. Trpljenje znači: «Bog se sjetio mene».

Bog zadaje ranu i liječi je, udara, ali i svojim rukama ozdravlja. Tako nam pročišćuje ljubav, odvaja nas od suvišnih stvari i približava sebi i drugima. U trpljenju naša duhovna i religiozna strana počinje disati. Trpljenje je način molitve, skriveni blagoslov. Boli postaju prečke koje vode u nebo. Kada Bog kažnjava i kori, ne čini to iz ljutnje, već u brizi i dobroti. Ljubav cijedi bol da bi mogla radost dati.
Trpljenje podiže duh, potiče nas da se sklonimo u Božje ruke, omogućuje nam da zaslužimo nebesku radost. Blago ožalošćenima, oni će se utješiti! Trpljenje koje nosimo zajedno s Gospodinom uključeno je u njegovo otkupiteljsko djelo, i zbog toga je plodno.

Nerazumijevanje trpljenja dio je nerazumijevanja Boga. Svaka istinska bol zapisana je na ploči u našem i Božjem srcu; u usporedbi s njom granit je maslac.

Josip Sanko Rabar

Razmišljamo o Isusovu blaženstvu „blago čistima srcem: oni će Boga gledati“. Isus čestita čistima, ali nas želi upozoriti da čistoća nije isključivo naš mar, naš rad nego prvenstveno Božji dar. Ali i naš mar, naša suradnja. Čistoća je rezultat čišćenja. Čišćenje je mučno, čistoća je predivna.

Međutim čistoća sama za sebe nije sve. Ona je podloga na kojoj uspijeva ljubav, na kojoj uspijevaju ostale krjeposti. Čistoća znači očišćenost od grijeha, a grijeh zamračuje pogled na Boga. Bog je bitan. Bog se očituje u ljudima. Imati čisto srce znači i u nečistoći drugoga moći i htjeti vidjeti Boga i pomoći tom Bogu u bratu čovjeku.

Dati čovjeku da raste da prevlada ono što je negativno, jer Isus se poistovjetio s nama. U dubinama svakog čovjeka nalazi se Bog. Zato kad nas povrijedi čovjek molimo i priznajmo to: ''dubine toga čovjeka mene vole, moje dubine vole toga čovjeka.''
Na temelju dubina bližnjega i mojih koje se vole, koje se poštuju, cijene i opraštaju prihvaćam i ono što me smeta na mome bližnjemu. Zato molim: Sve što me u mome bližnjemu smeta neka postane moga obraćenja meta.

A to je redovito maska koja mi bližnjega čine odvratnim, neprihvatljivim i spremnim da ga odbacim. A gledajući dublje, umirući svojoj sebičnosti, procjenjivanju, ocjenjivanju i suđenju drugoga, ulazim u stvarnost Božjeg gledanja na čovjeka, a ona je u biti blagonaklonost. Ona je pomilovanje, a ne osuda. Osuda grijeha a pomilovanje grješnika.

Gospodine, došao si da nam ljubav doneseš u čistoći potpunog predanja Bogu. Čistoći svake vrste duhovnog područja, i spolnosti, i karaktera, i afektivnosti, i intelekta, i kulture, i religioznosti, i savjesti. Pomozi nam da kroz čistoću svih tih duhovnih područja upijemo tvoju ljubav za sebe i da je takvu nerazvodnjenu, necenzuriranu, nezakinutu predamo drugima. Po zagovoru tvoje i naše Majke, Kraljice čistoće, Marije iz Nazareta.

fra Miroslav Bustruc

“Draga djeco! I danas vas pozivam molite, molite, molite. Samo u molitvi bit ćete blizu meni i mome Sinu i vidjet ćete kako je kratak ovaj život. U vašem srcu rodit će se želja za nebom. Radost će zavladati u vašem srcu a molitva će poteći kao rijeka. U vašim riječima biti će samo zahvala Bogu što vas je stvorio i želja za svetošću postat će vam stvarnost. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Težak je nekako srpanj ove godine Gospodnje, 2006. Zbog nekih svjetskih tragedija, mnogi se mogu pitati, je li zaista ova godina- Gospodnja? Ili pripada nekome drugome… Dok čitamo ove retke, preko pola milijuna ljudi bježi sa svojih ognjišta u Libanonu, ostavlja svoje poslove, prijatelje, kuće, svoju svakodnevicu, svoje planove za budućnost. Ljudi poput tebe i mene, težnje poput tvojih i mojih. Hoće li se ikada vratiti, pitaju se, hoće li ikada popraviti do temelja uništene domove i vrtove, crkve i džamije, škole i vrtiće, bolnice? Sreo sam jednu kršćansku hodočasničku grupu iz Libanona, u Međugorju, prije nekoliko godina. Živo su mi se upisali u sjećanje, jer su u mnoštvu raznih drugih grupa iz cijeloga svijeta, bili neobično glasni, radosni i «prirodni». Pjevali su pjesme Gospi, a Bogu su u liturgiji istočnjački «zavlačeći» govorili Allah. Da, jer Allah- znači Bog. Jedan, i za kršćane, i za muslimane i za Židove. Jedan Bog, tri vjere, tisuće granata i bombi. Eto, što čovjek može učiniti, u ime vjere i Boga. A On s tim nema veze. Nevjerojatna je zavjera šutnje oko ovoga rata; veliki promatraju i odugovlače, dok se čitava jedna divna država pretvara u ruševine. Samo me zanima, hoće li nakon izraelske pobjede, tamo zavladati mir? Mislim da neće. Usporedno s obnovom zemlje, obnavljat će se i mržnja prema susjedima, jer mentalitet Istoka ne zaboravlja lako, osobito ne krv dječice i srušene bogomolje. Prisjetimo se: Židovi su «Izabrani narod», Isus je bio Židov, kao i Marija, kao i Josip, kao i apostoli. U Svetome Pismu stoji napisano, da ih je Jahve izabrao kao svoju baštinu i svojinu, zbog njihove malobrojnosti i grešnosti. Želio je silno ući u njihove živote i povijest, dajući im zakone i objavljujući svoju Riječ. A u punini vremena, ta je Riječ postala Tijelom; rodio se Ješua, sin Mirjam. Isus je umro na križu s riječima oproštenja, propovijedajući ljubav prema Ocu i bližnjemu do kraja. Kako Ljubav ne može umrijeti- Isus je uskrsnuo, te sasvim sigurno nikada, baš nikada ne odobrava i ne potiče prolijevanje krvi, ratove, suze nevinih, bilo kakvo nasilje. Što je onda ovo, sukob koji je izmaknuo Božjoj kontroli, ili, možda, kazna Božja za tolika zla koja ljudi danas čine?
A što će biti, ako se upotrijebe nuklearne bombe, ako ostatak svijeta uđe u rat, ako će se žrtve brojati u milijunima? Siguran sam, da Bog čuva svoje. Siguran sam, da Ljubav ima svoje načine da obrati i potakne ljude da se ostave mržnje i zla. Znam i «da mi je dolinom smrti proći, ne bojim se, jer je On sa mnom», kako čitamo u psalmu 23. Znam i da «nismo od ovoga svijeta, naša je domovina na nebesima», kako pišu Ivan i Pavao u Novome Zavjetu. Nemamo se čega bojati, zlo ne može pobijediti. Bog zna, zašto je dopustio ovaj i sve ostale ratove, a na nama je da molimo, ljubimo i budemo spremni na susret s Njime. Svijet je nepravedan, svijet je u grijesima, zlo je ojačalo-da, ali Bog je i dalje Ljubav, Bog nas i dalje voli i ne napušta. Neprijatelj duša zameće ratove, i jadni oni koji mu povjeruju! Prebacimo se malo i na drugi kraj svijeta, u Nizozemsku. Nekako s viješću o ratu u Libanonu, nas je u Europi zadesila vijest o osnivanju i legaliziranju pedofilske političke stranke! Vjerni će se čitatelji ove kolumne sjetiti, da sam prije pola godine proročki, a zapravo logički, predvidio jednom ozakonjenje ovoga strašnoga zla. No, nisam se nadao da će to biti tako brzo! Zamislimo: jedna moderna, uzor-država, uz sve moguće druge slobode (abortusi, eutanazija, homo-«brakovi» itd.) ide korak dalje; priznaje pravo na «ljubav s djecom»! Pravi sotonski, pakleni plan kojim se želi u budućnosti pomaknuti sve granice i u ime strasti i požude dozvoliti svakakvim bolesnicima da oskvrnjuju djecu! Eto, kuda vodi grijeh i kako čovjek može nisko pasti, zaveden Zlim. Hoće li sve članice Europske Unije, koja se diči ljudskim slobodama, jednom pristati na ovaj nizozemski model? Kako će objasniti da spolno općenje s djecom, nije zločin, kako? Koliko će se granica godina, jer žele da od 12. godine djeca više ne budu smatrana djecom, već odraslima, moći održati, dok se ne spusti na 11, 10, 9…? Normalnom čovjeku ježi se koža. Kršćani, postanite Kristovi, ako dosada niste bili! Ako vam ove dvije (izabrane) srpanjske tragedije ne otvaraju oči, onda ne znam što je još potrebno. Ne čekaj nuklearni rat da se obratiš, da se počneš ozbiljno moliti i hodati u prisutnosti Božjoj. Uđi u svoju sobu, po riječima Spasitelja, i zagovaraj u vapajima svoju djecu, naše mlade, naše političare! Zazivaj blagoslov i zaštitu nad našom zemljom, nad svećenicima, nad svima koji rade u ljubavi za Ljubav. U molitvi doživi obraćenje, mir i radost, jer će ti po molitvi Gospodin udijeliti sigurnost u Njegovu pobjedu. Vremena možda nisu dobra, ali Bog ostaje dobar. Ljudi su možda sve gori i udaljeniji od Stvoritelja, ali On ostaje Ljubav. Da nemamo Njega, kakav bi to život bio! Kako bismo izdržali pritisak zla? Isuse, budi nam milostiv.
Božji blagoslov!

O. Marko Glogović, pavlin

Gospodine, Bože moj, Ti svojim Duhom proničeš sve, pa i dubine moga srca. Daruj mi mudrost da Tvoju Riječ mogu primiti u svakodnevnom životu, razum da spoznam Tvoj put, da te uvijek mogu slijediti. Daj mi znanje da uvijek tražim ono što je gore, da ne potratim svoj život tražeći samo ono što je svjetsko. Ispuni moj um darom savjeta da pronađem istinu koju ću darivati drugima, ispuni me pobožnošću da Te ljubim, moj Bože, svim svojim srcem i da Ti se klanjam u Duhu i Istini.
Daj mi jakosti da stojim čvrsto i hrabro kad dođu đavolski napadi svijeta i tijela. Na kraju, obdari me i strahom Božjim da nikada ne odem od Tebe, već da Ti ostanem blizu uvijek, u vrijeme radosti i u vrijeme tuge. Uvijek i u svemu daruj mi svoje misli, Spasitelju, da mogu kročiti prema Tvome kraljevstvu čineći Tvoju svetu volju. Amen.