Bol nas slabi, bol nas jača. Ovisi. Bol pobjesni i divlja upravo ondje gdje primijeti da je čovjek sustavno izbjegava. Oni koji spremno primaju križ na leđa, postupno krote bol. Ugoda je često simptom nekog darovanog dobra, ali bol je ta koja razvija sposobnosti duha i slobode. Bol je nit kojom je istkana čipka radosti.
Ni kršćanin ne poznaje put kojim bi zaobišao bol, već samo put kojim će proživjeti bol zajedno s Bogom. Božja ljubav nas ne čuva od svake boli, ali nas čuva u svakoj boli. Bog nam ne skida breme, on jača naša pleća.
Krist ne traži nadnaravni lijek za trpljenje, već nadnaravno iskorištenje trpljenja. Zahvaljujući Kristu oslobođeni smo ne toliko boli, koliko beskorisne patnje. Patnja je postala sredstvom otkupljenja.
Dok zemaljska djeca izražavaju svoju ljubav cvijećem, Gospodin poklanja trnje. Zle ljude zapostavlja, a strog je upravo prema onima koje voli. Kada grešniku natovari križ, počeo je ozdravljujuće pospremanje u njegovoj kući. Izbacuje smeće iz ropotarnice duše, proširuje skučeni mračni prostor u prostranu dvoranu punu sunca. Uza trpljenje Bog veže duhovnu nagradu. Trpljenje znači: «Bog se sjetio mene».
Bog zadaje ranu i liječi je, udara, ali i svojim rukama ozdravlja. Tako nam pročišćuje ljubav, odvaja nas od suvišnih stvari i približava sebi i drugima. U trpljenju naša duhovna i religiozna strana počinje disati. Trpljenje je način molitve, skriveni blagoslov. Boli postaju prečke koje vode u nebo. Kada Bog kažnjava i kori, ne čini to iz ljutnje, već u brizi i dobroti. Ljubav cijedi bol da bi mogla radost dati.
Trpljenje podiže duh, potiče nas da se sklonimo u Božje ruke, omogućuje nam da zaslužimo nebesku radost. Blago ožalošćenima, oni će se utješiti! Trpljenje koje nosimo zajedno s Gospodinom uključeno je u njegovo otkupiteljsko djelo, i zbog toga je plodno.
Nerazumijevanje trpljenja dio je nerazumijevanja Boga. Svaka istinska bol zapisana je na ploči u našem i Božjem srcu; u usporedbi s njom granit je maslac.
Josip Sanko Rabar
Post je objavljen 23.09.2006. u 13:02 sati.