23.09.2004., četvrtak
Zapis
|
Dragi blože. Danas oko pol 5 ujutro mislio sam da sam propao, da bi se nešto kasnije od sat vremena poslije istaknutog uvjerio da ipak nisam. Naime, nakon što gledasmo više no odličan film, odlučismo se ingejđat u seksualnu situaciju penetracijom. Samo to je bio pokazivač da sam propao, bar tada tako mišljah. Penetrirah bez osjecaja i bez onoga štono bi se nazvalo predigra. Vrlo uskoro je bilo jasno da takov koitus nije održiv jer je u njemu bilo manje osjecaja nego u pepeljari u koju trenutno tepem, te na kojoj držim cigaretu koju pušim. Počesmo pričat. Zabrinuto, dakako. Da li je moja prevelika brojka uzrok tomu zlu? Da li činjenica da smo prijatelji? Mnoge zle te crne misli išle su mi kroz glavu. Bivša. Pa pizdarije. Rekoh, propao sam. Popušismo još jednu te krenusmo na počinak. «Legni se tu» - rekla je. Rekoh dobro, iako to smatrah provokacijom poradio oštećenog mi očvrstja te ponosa. Kako da ležim pored žene koju sam maločas neuspješno pokušao zadovoljit? Ili još gore, nisam uopće pokušao. Morila me ta misao kako sam lijegao pored nje te prihvaćao zagrljaj lake noći. No, primila me za ukrudbenik nakon što istaknuh da isti nije potpuno propao. Da se uvjeri, predmnijevam. Oralnim putem me uvjerila da sam još mlad. Da skratim, onda smo se poševili i bilo je fakat dobro. Kuiš? Nisam jebeno propao. Nisam propao nikako. Oh sreće, oh zadovoljstva, oh obostranog štoviše. No, i dalje me mori pitanje kaj me toliko sjebalo da jednostavno nemrem nikaj, ono, koji mi je kurac. Nije da nemrem. Ali da se moram dovest u kontemplativnu fazu poradi seksualnih situacija? Pobogu! Isukrsta mu! Moram počet radit, to je valjda to. I prilazit ženama u tramvaju, na placu, u sendvičarnama i inim mjestima, što do sad nisam radio. «Ne više karat pijan» - rekoh si. Ne! Radije priđi nepoznatoj djevojci što prpošno poriluk nosi kući, majci da pripremi za obrok. Radije djevojci koja silazi niz pokretne stepenice kakovog šoping centra u potrazi za savršenom cipelom priđi. Čini to trijezan. Sjeti se kako je izgledala kada te odbije. Sjeti se tog lica koje s gnušanjem govori da odbiješ. Ali čini to trijezan. I očvrstje nikada neće postati mehko...stje..nešto. I činiti radnje bez emocije. A to je bitno. Sad ću o tome pokušat napisat pjesmicu. Švršismo oboje Genitalije mi stoje Neću biti žrtva suda Jer pokazah muda Pokazah i kitu Što u mraku sja S ponosom ću reći Da dobar bijah ja Hm, nije to baš pjesmica o onom, al nema veze. Sad ću probat drugu napisat. Budi trijezan kada karaš Iako se onda više umaraš Jer onda se i sjećaš Da karo si u prkno Nije zgoreg dan dva poslije Ak na scenu si i drkno Il tak nekaj.... :D :D Za kraj ću samo citirat svoju prijateljicu – «Ne nasmijavaj me dok pušim» |