21.07.2004., srijeda
spora smrt
|
Suza kane. Suza kane svaki put kad se sjetim irske. Ne zbog prirodnih ljepota. Ne zbog drolja koje te mole da im prištekaš svoj balkanski ukrudbenik. Ne radi fine pive od koje te bez obzira na konzumiranu kolicinu drugi dan ne boli glava. Niti radi prekrasnog naglaska i krasnih ljudi, ne. Dublin je prekrasan, fakat. Sve je super. Ali suza kane radi necega kaj sam tamo vidio. Necega kaj mi se tamo dogodilo i obiljezilo me zauvijek. Ovako je išlo. «2.8mb downloaded in 3.2 seconds» Da, tako je to išlo. Tako je izgledalo. Mome malenom balkanskom umu dogodila se erekcija kojom sam ubio voditelja net cafea. Rekli su da nema veze, ima dovoljno ljudi iz europske unije koji ce sljakat namjesto njega. Sada, na 56k doživljavam sporu smrt. Smrt sporom analognom vezom. Kada sam se vratio doma, imao sam djevojku za zagrlit dok mi se diže stranica. Imao sam kome ručak skuhat dok otvaram forum, mogli smo otić zajedno u maksimir, na sljeme ili more dok skidam pjesmu sa kazaa. A sada....sada sjedim sam i placem. Ridam. I nekaj k tome jebeno smrdi tu. Ne mislim na vezu, nekaj smrdi iz dvorišta jebote. Užas. I šaljem pjesmu. Satima. Taj smrad....možda su se u lokvi mojih suza razvile nove kulture obdarene empatijom. Smrde dok sam tužan. A jako sam tužan. |