Ne vjerujte vlastitoj procjeni broja cigareta u kutiji. Ja vjerujem a znam da si lažem. Poput naslova hita u narodnoj maniri. Sinoć sam mislio da je jedna, po buđenju da su tri, a sada znam da bile su samo dvje. Poput starca izboranog teretom prošlih ljubavi i vina. Poput šeksa. Nego, ovo me sjetilo na hrvatsko tekstopisanje. Ja bih recimo rado pisao pjesme na hrvatskom, ali nemrem sročit nikaj kaj bi bilo iole pjevno. Mogu onak, srać sroć. Mogu sroćit. Meni je odlično kako su neki razvili totalni stil u pisanju tekstova. Urbanu je sve neka metafora, riper obavezno spominje guzicu a imamo i đibonija. Oh, da. On mi je omiljen, đibonizmi su nekaj najbolje kaj se pojavilo na ovim prostorima. Poput pčele u žlici čaja. Sad ti staneš i razmisliš. Zapravo sam ja sad stao i razmišljam da li je moguće da postoji takva rečenica. Vjerojatno sam ja to zajebo i krivo zapamtio. Ali ono, poput prsta u uhu. Kao neželjen umjetni ud u anusu. Kao slinavi papirić iz pljuce nestašnog dječarca u oku. Toliko si iritantna bila. Poput papige zaboravljene na balkonu sredinom prvog mjeseca. Toliko mi je duša bila mrtva kada si otišla. Eto, meni to ne ide. Nemrem neku normalnu usporedbu bacit. A sve je jasno. Papiga, kao simbol slobode među kućnim letalicama, u momentu je ostavljena zarobljena da si smrzne šarenu guzicu na smrt, neovisno o željama i potrebama. Kanarinac ne ne može uporabiti ovdje, nit bilo koje drugo kućno letalo. Ja cu sada pokušat napisat ljubavnu pjesmu kako bi to ja ucinio. Zvat ce se ljubav. Ljubav Ljubav je kad posudim od tebe 12 kuna Za plavi oglasnik Te u njemu potražim posao A ne potrošim ih na 2 kave ili pivu Ljubav je kad ne gledam Tvoje roditelje s gađenjem i šutim Nego imam jaja bit ja pred njima Jer znam da me voliš Pa ćeš ih sterat u kurac Ako će ti srat radi mene Ljubav je kad se ne bojim Da ćeš me ikad ostavit Iako bi tu opciju smatrao Apsolutno shvatljivom Ljubav je kad ti ne dođem U 5 ujutro iznimno pijan I kažem da sam polomio auto Te tako ostanem pijano smrdit Dok ne ideš na posao I ne operem suđe ujutro Jer me boli glava Pa ga moraš oprat ti Dok dođeš s posla Ljubav je kad na tebi volim Sva sranja koja mi se inače gade I radi kojih bi neku drugu Promptno dekapitirao Motornom pilom stihl Ljubav je dok ti znaš koliko sam glup I nije da me samo voliš te zanemaruješ to Nego te ne jebe to pol posto I guba ti je imat takvog kripla Pored sebe Ljubav je dok kažeš da te zagrlim A ja to učinim Bez da kažem, još samo malo bum na netu I tako zagrljeni zaspimo Istovremeno, bez da razmišljam Kaj sam propustil tim zagrljajem Jer se stignemo grlit i sutra Ljubav je dok glumim Malu retardiranu žirafu I totalno sam glup A ti se smiješ Jer razumiješ da sam Jebena retardirana žirafa Ljubav je dok sa mnom igraš wormse I ne ide mi toliko na kurac to Kaj ti moram narihtat Neograničeno vrijeme poteza A znam da nikad nećeš naučit I svejedno mi je Ljubav je kad me puštaš Da se ganjam po gradu Ko zadnja seljačina I na moju glupu facu I na pitanje 'timater sam najbrži, si vidla?' Me samo steraš u kurac il veliš 'aha' I nasmiješ se Ljubav je dok te probudim Glomaznom erekcijom i poljupcem A ti ne kažeš Smrdi ti iz usta A ja bi još malo spavala |