14.07.2004., srijeda
Zadnje
|
Kod mene doma se niš zadnje ne smije pojest. Ni popit. Nema šanse. Onaj koji pojede zadnje je gad, govno, pohlepna svinja i šupendara, u najmanju ruku. Onaj koji pojede zadnje je ne mjesecima, nego godinama meta jebanja matere. Ne zajebavam se. Recimo, primjer. U teglici je ostalo kave za još točno jednu šalicu. Ne dao ti bog isukrst da si napraviš kavu. A-a. - Ko je popio zadnju kavu? ..... - KO? - Ja sam. (skrušeno) - Zakaj si popio zadnju kavu? - Pa, pila mi se kava a može se... - (prekidajuc recenicu) Jebemu mater, za koji kurac jebeni si popio zadnju kavu? - Htio sam kavu, pa reko, neces se još zbudit... - (prekidanje, urlanje) Za koji jebeni kurac? Ti znaš kad cu se ja zbudit, a? Citas jebene misli, a? Ti ceš meni popit zadnju kavu a, pizda ti materina? - Jebemu mater u pičku, popio sam jebenu kavu, kaj jebeno sad? - A, sad smo i drski, a? Kupi si svoju jebenu kavu, jebemu mater pohlepnu. - Pa nije greda jebote, otić ću po jebenu novu kavu! - Idi u kurac i ti i kava! Idem si po svoju jebenu kavu. (lupanje vratima, ide se u dućan po kavu, mrmlja se o tome kak jebemu mater, uvijek se uzme zadnje, koji kurac baš zadnje..i to iduca 2 sata) Ovo je samo malen te ne toliko ekstreman primjer. Ne kužim. Zamka zadnjeg. Recimo, ne dao ti bog da pojedeš ikaj zadnje. Jer to nekaj zadnje je imalo baš neku specijalnu namjenu. Tako da kod mene doma postoji recimo teglica s jednim krastavcem. Mjesecima. Teglica s jednom maslinom, isto mjesecima. 3 vrecice majoneze sa «zadnjim» unutra. Zadnja šnita kruha od prekjučer. I potruli, propadne, ode u kurac. Ali ne dao ti bog da pojedeš dok je još uporabljivo. Zato moj stari u nevjerojatnim količinama fura stvari kojima rok trajanja istice sutra. Nemreš se oko toga posvađat. Recimo, karton voćnih jogurta. Nemreš to pojest. Odma sutra prestaje vrijedit. I nikad ne postane zadnje. kakva su vaša iskustva? :D :D :D |