06.07.2004., utorak
Zraka
|
Dosla si kao zraka. Zraka svjetlosti koja me opizdila po celenki jedno jutro i natjerala me da se zbudim. Onak, provukla si se kroz rolete i spržila mi glavu. Nisam odmah skužio, to je ono razdoblje razbuđivanja kad ne kuzis jos bas najbolje pa recimo sanjas da radiš u rudniku i da se tip s vrucim širajzlom lagano naslonio s istim na celo ti ili kak si se glavom zalijepio za ring na štednjaku u procesu provjeravanja da li voda za kavu kipi. Uglavnom, trebalo mi je jedno vrijeme da skuzim kaj se događa. Po buđenju cak. Lezao sam tak na krevetu i kroz skroz zatvorene rolete zašorala me ta zraka. I kak je soba bila puna prašine, znate ona mala sranja kaj lete po zraku pa se skuži kompletna zraka svjetlosti kak brije po sobi...e, tako sam ja citavu zraku vidio. Tam preko puta je bilo ogledalo pa sam i u njemu uspio vidjet kako mi pali celenku. Bilo je mrak. Osjetis kak te pegla po celu a jos mozes i vidjet. bilo je to potpuno iznenađenje, jer rolete su strgane i nikad svjetlo nije ulazilo kroz njih, nikad. I sad odjednom ta zraka, bezveze. Nisam u pocetku znal dal da reagiram ili ne. Mislim si, kaj kurac, samo zraka svjetlosti, izađem iz sobe jebote i na suncu sam, jebeš tu jednu zraku. I tak, izašao sam van, jebeš zraku. Provel sam dan vani, nisam opce razmisljal o tome. Vratil sam se doma i legao spavat. Ujutro me zbudila ista zraka. Sad je to vec bilo sumnjivo. Reko jebote, kak. Godinama lezim u istom krevetu, sa istim roletama i nikad me nije nekakva zraka opizdila. S obzirom da su rolete potrgane pa se ne mogu dic otisao sam u drugu sobu vidjet da li je neko porusio neko drvo il nekaj da sad odjednom svjetlo ulazi. Reko, mozda je neki objekt bio upravo između svjetla i te rupice. Nisam vidio promjenu. Nije mi bilo jasno. Ali reko, dobro. Legao sam se na krevet i puštao zraku da mi prži celo, bilo je guba, baš guba. Otisao sam opet van, ne razmisljajuc pretjerano o tome. Vratio sam se. Spavao. Jutro i opet zraka. Moram priznat da sam se naviknuo na ideju da imam bar malo svjetlosti u sobi i iako me čelo sve više peklo i svrbilo nekak nisam mogao promjenit položaj. Reko, tu JA spavam, ovo je moj krevet i moja soba. Ali kao, neka. Prolazilo je vrijeme i ja sam se vec poceo budit sa idejom o zraci prije nego kaj bi došla. Mislim, kakva glupost. Zraka svjetlosti. Ima ih koliko god zelis jebote, izađi na sunce, obasja te u pičku materinu, koji kurac je jedna zraka u usporedbi s tim. Ali ja sam se naviknuo. S vremenom sam skuzio da sjaji drugacijim, posebnim sjajem i kako nisam razumio kako se pojavila tu nakon svih tih godina, pomislio sam da je mozda namjenjena meni. Mislim, jebeš sunce, jebeš sve. Ovo je bila moja zraka. Pizdarija je počela kad se pocela pojavljivat i po noci. Reko, ludim jebote, ludim. Totalno sam puko. Danima sam gledao tu prašinu kako se igra unutar zrake, sve stvari u sobi poprimile su drugaciji, potpuno drugaciji oblik. Zahvaljujuci jednoj zraci. Nisam razumio kak ni zakaj. Ali prepustio sam se. Totalno. Dakle, sad je dolazila i po noci, niotkuda i shvatio sam da to mozda ima veze sa uzrokom tog nepoznatog, nevjerojatnog sjaja. Cudna je ovo prica, meni nerazumljiva isto. Postadoh ovisan o zraci sunca. Ako je o suncu rijec, ja sam bio uvjeren da je. Ali kak dolazi po noci nisam bio siguran. Vidio sam iz kojeg smjera i vidio sam da je jednako sjajna citavom svojom duzinom. Svaki put kad bi izasao van na sunce zamisljal sam kak bi zgledala tamo, koliko sjajnija bi bila i kako bi bilo fantasticno ici po cesti i bit obasjan svojom zrakom sunca. Irealna stvar, morao sam si priznat. Isto tako sam imao osjecaj da takva zraka nije mogla doci meni, da nije namjenjena meni, da mora da je nekakav zajeb u igri. Prestala je biti tamo. Pojavila bi se na tren da bi otisla opet. Pokusao sam shvatit otkud dolazi, koji jebeni kurac se događa. Citav jebeni zivot u mraku i dobijem fakin zraku, konacno. I onda kurac. Ono kaj je bilo paradoksalno je da je sjaj bio obrnuto proporcionalan vremenu koje je provodila sa mnom. Jer, jebeš mi sve, to je bilo provođenje vremena. Osjecal sam se ko u epizodi zone sumraka. Ali totalno. Totalno. A dolazila je sve manje. Sjaj je bio sve nepodnošljiviji. Hehe, čelo me svrbilo u pičku materinu. I onda je progovorila. Reko, ne seri. Reko, nemoj jebeno srat! Rekla mi je da odem u drugu sobu i da pogledam prema susjednom kvartu. Pogledal sam. Tam je bil nekakav, uvjetno receno, svemirski brod. Reko zraka, kaj me jebeš, koji je ovo kurac? Nije mi bilo čudno kaj zraka svjetlosti prica. Zakaj mi nije bilo čudno? Kurac. Veli zraka gle, ovo ti je bas kak si i sam skuzil uvjetno receno svemirski brod, ne. Reko aha. Veli ona znaš, ja ti moram ici, oprosti. Reko daj, cekaj, objasni. Veli ona meni...gle, mi smo ti tu na proputovanju po zemlji, ne, vec jedno 10 godina i tak. Reko ko vi? Veli ona, pa ja i moj gospodin zrak. Viš, nisam se ja tebi slucajno dopala, mi smo ti komunicirali putem tog paljenja rupe u tvom celu. Reko aaa, kužim. Primil sam se za čelo. Jebote, kolika rupa. Reko dobro, koja ti je to spika da mi sjebeš rolete, kaj briješ? Koja ti je spika da mi uđeš u misli, mislim, kaj s tim? I dalje mi nije bilo jasno da bi mi trebalo bit čudno kaj pricam sa zrakom svjetlosti. Veli gle, kak mi putujemo, on skuplja nekakve pizdarije za istraživanja a analiziram njegove uzorke i istražujem ljudske umove. Kako sam ipak ženska zraka, onda istražujem muški um, to ti je i kod nas doma isti kurac. I sad, radim to iz dokonosti, iz taštine, 10 godina je ipak dugo razdoblje dok on istražuje a meni je dosadno. No, s tobom mi se dogodilo nešto onak, posebno. Imaš lijep um. Nisam se mogla maknut, oprosti. Reko dobro koka, ja sam tebe zavolil pun kurac. Nego, moš se te inkarnirat u neku sisatu plavušu i to? Veli je, mogu ali gospon zrak je jako jako tužan i moram ici. Zal mi je, htjela bi ostat, ali ja ti volim gospona zraka, a nismo ni s iste planete. Zbediral sam se pun kurac. U tom momentu skuzio sam da volim jebenu zraku svjetlosti. Nekaj neopipljivo. Sjetil sam se svih slika koje sam imao u glavi u njenom prisustvu. Reko zraka, nije fer. Nije jebeno fer. Mislim, budimo nacisto, ja volim picke i volim jebat i to. I onda skuzim da vec pun kurac nisam pojebao nekakvu kornjaču jer sam cekao da dođe fakin zraka koja je sa mnom komunicirala u slikama. Posložilo mi se. Nisam bil sretan. Bio sam strasno zalostan zapravo. Sad mi je bilo jasno zakaj me sunce ne inspirira tak i zakaj su druge zrake ono, bezveze. Bile su flah. Jebemti izvanzemaljske entitete rekoh. Droljo. Nasmijah se. No, ona se nikak nije mogla maknut. Onda je nestala. Nije je bilo par dana, ja se nikak nisam mogao vratit na staro, nikak. Ležao bi u krevetu u odsustvu erekcije, što nije bila prirodna pojava i cekal da dođe malo, da mi prica u slikama. Dosla bi na tren. Spalila mi čelo i ošla. Mazohisticki sam cekao da mi napravi rupu u glavi, jer nis vise nije imalo smisla. Jebo ti svemirski brod mater, mislio sam si. Odite na jebeni jupiter istraživat, šupci. S druge strane mi je bilo žal gospona zraka. Mislim, ono. Njegova gospođa zraka zavolila je aliena. Ne bi se dobro osjecao na njegovom mjestu, bed mi je bil. To je valjda ko kad se slikaru žena zaljubi u automehaničara. Nemre skužit. Boli. Osjetio sam paljenje po čelu. Probudio sam se brzinom spidermana i s pažnjom ninja ubojice na misiji. Bio je to gospon zrak. Veli on meni, ne znam kaj da si mislim o tebi. Nemam pojma. Iako sam svemirac i pun kurac pametniji, nemam pojma kaj se dogodilo tu. Ne znam dal bi ti jebo mater ili bi pokusao popravit rolete da konacno i tebi uđe malo svjetlosti u sobu. Zajebano je živjet u mraku, znaš. Reko znam. Reko jebote, jesi ti gospon zrak svjestan da je meni mlada zraka dala nekaj kaj nikad nikad više ne bum mogao imati? Veli on, joj briješ, ne znaš kak zgleda na našoj planeti. Reko zrak, nije bitno, stvar je mentalne slike. Mislim da sam vidio nešto tipa suze kak idu iz zraka. Ali kak je on svjetlost, mislim da mi se učinilo. Bil je nesretan. Bil je užasno nesretan. Meni nije bilo jasno kak sam ja uspio sjebat brak dvije zrake svjetlosti. Ono, ako su vjenčani. Rekao je da ne želi da se vise vidimo zraka i ja. Da nemre on to, a da nemre ni ona. Reko, u pičku, nego jebeno kaj? Reko, jesi ti jebeno svjestan činjenice da sam ja samo ležao u jebenom krevetu a ona me opalila po mozgu samo tak, usput. Veli on, nije bitno. Mi sad puno toga imamo za sredit. Nisam skupljao uzorke u zadnje vrijeme. Moram nastaviti s radom. Mi smo zajedno odlucili doci na zemlju ne bi li izgradili život i napravili taj projekt na koji brijemo. Ja skupljam, ona analizira. Reko da, a kurca nije analizirala u zadnje vrijeme jel. Veli on, jebiga. Ali sad to mora stati. Imamo živote. Jebeš mi mater ako u tom momentu ne bi maznuo neku tripčinu da se vratim u realnost. Jebe me frajer s druge planete koji zgleda ko zraka svjetlosti a ja sam zaljubljen u njegovu ženu. Koja isto zgleda ko zraka svjetlosti. Došlo mi je da se napijem solne kiseline. Reko odi. Otiđi frajeru. Veli on, ajde da ti popravim rolete. Reko, odi u kurac s tim, ne radi se o roletama. Veli on, ma kak ne, onda ces imati koliko god svjetla želiš. Bio je inteligentan na jedan čudan način, da se blago izrazim. Reko e, a oš ti da ti ja kupim onaj kurac za kvarcanje pa da briješ da ti je to žena? Svemirci... Reko otiđi, zabetonirat cu prozor. Budalo. Veli on, ak ti kaj treba, bum ti ja palil celo. Nije shvatio da se ne radi o rupi na čelu. Bedak. Ošo je. Pljunuo sam na vazu koju je neko nekome jednom poklonio. Reko, jebite si mater. Ona se javila na kratko, rujuc još jednu rupu. Da nemam razumijevanja je rekla. Da su oni ipak zrake svjetlosti. Kužio sam to. Jebiga. Brijem sutra pozvat zidare da zazidaju mjesto gdje je sada prozor. Jebeš prozor kroz koji ulaze alienske pičke u koje se zaljubiš. |