16.05.2004., nedjelja
nekak zgubljen, ful
|
ostavila me, za pravo ovaj put. tresem se, sjeban sam. kak se nekaj tak lijepo moze pretvorit u nekaj tak ruzno? kak ti i onaj zadnji oslonac i osoba na koju racunas moze sam tak iskliznut i otic u picku materinu? jednostavno. znao sam da ce me ostavit jos prekjucer. znao sam kad sam joj cuo glas preko telefona, znao sam cim sam ju vidio. rekao sam joj da mi kaze kaj ju muci. i rekla je. zelim da prekinemo. za stalno ovaj put. odlucila sam, ne mogu ni tebe ni sebe vise mucit. iako sam znao da me to ceka, osjecao sam se ko da mi se zgrada srusila na glavu. onaj odvratni osjecaj nemoci koji ti prožme tijelo kad znaš da je to to, i da nema natrag. da ništa nemreš napravit ili rec kaj bi promjenilo stvari. ali nikaj. uvijek je 1 step ahead, istina. zadnji put si je iskoristila skladištara kao izlaz. prevarila me i s njim kad smo vec bili skupa opet. no, nije bitno. sad, kad sam ja skladištar, prevarila me s frajerom koji radi u mekdonalcu. boli to. boli u pičku materinu. nemoc je najodurniji osjecaj. recenica da si dodem po stvari i ostavim kljuc boli. pitanje da li zelim poljubac za rastanak boli. rekao sam joj, rekao sam joj da moja ljubav nije bezuvjetna, da se ne radi o tome. rekao sam joj da sam ju zelio nauciti voljeti na nacin na koji ja to cinim. rekla je da ne zeli da ju netko toliko voli, i na taj nacin. ali ja nju volim strasno. onak, ja kad sebe i gledam u nekoj buducnosti, ja sebe vidim s njom. moja djeca su njena. kad idem s klincima u maksimir ilin na more, ona je ta osoba pored mene i moja djeca ju zovu mama. tesko mi je ovo sad. veli ona, i ja tebe vidim kao oca svoje djece. nitko nije kao ti. ali joj se gadi moj dodir sada. jer ali joj je ruzno bilo gledati kak idem u kurac. prestajanje voljenja je pocelo nakon kaj me rafo sjebo. nije vise mogla gledat kak pušim kurac zivotu. jer ga je ona pušila sa mnom. tesko mi je jebote, ona je ta koju sam vidio uz sebe uvijek. meni nista na njoj nije bilo ruzno, nikad. kad je bila ruzna, debela, sjebana i neispavana, bila je prekrasna. sad kad je ful smrsavila i kad objektivno zgleda odlicno, meni izgleda isto. promjene nema. znate, onakvo ponasalje kakvo je ona imala prema meni u zadnje vrijeme tolerirate nekome s kim zelite provesti zivot. jer 3 godine je kurac kad kuzite koliko volite tu osobu. 3 godine su samo faza. u provodenju zivota s tom osobom. veli mi frendica kak je lijepo tak voljeti. ne znam. osjecam toliku prazninu, tak se ruzno i zalosno osjecam da ne vjerujem. a nis nemrem. nis. tresem se i nemrem nac kavu u frendicinom stanu. a ne bi ju smio ni pit. trebao bi pit caj. jebeni caj bi trebao pit. i jebe me cinjenica da smo u istom gradu i da ju nemam, da znam da je tu negdje. kad je ulazila u zgradu, primila se za mjesto za koje simbolizira srce i rekla 'tu si, unutra'. ali ranije te veceri je isto rekla, a ja sam joj rekla 'necu bit dok ces se šibat s drugim tipom, stara' necu bit ni blizu. vrijeme lijeci, blabla. lijeci kurac. ja znam. ja kad volim, onda jebeno volim. ostao bi s prvom curom da me nije odjebala. ali reko dobro, klinac sam. bio sam pijan godinu i pol. onda trijezan godinu. i onda sam upoznao nju. sasvim trijezan. sjedila je u bircu i ja sam po prvi put prisao curi. po prvi put je mene neka osoba cistom vibrom tako privukla. i rekao sam joj 'ti si meni tak dobra. dodi u saloon i zavest cu te'. to sam joj rekao jebote. puno mjeseci je proslo prije nego smo si izjavili ljubav. seks nas je spojio, najbolji seks, najbolji dodir i osmjeh ikad. isto to nas je rastavilo sada. nisam ni ja vise imao zelju. ali mene to nije smetalo. jer ju volim uzasno. ja nju tak volim. ja sam hiperaktivan, nestrpljiv tip. toliko ju zelim zagrlit sad, toliko mi fali vec. fali mi da fizicki boli. kak da predes preko toga? kak da prihvatis da je osoba s kojom zelis provest zivot sada s nekim drugim, negdje drugdje? veli ona, kad me slusa kako pricam da ima zelju pokusat, ali da ne moze. da si nemre to dopustit. a ja sam tak zalostan. i izgubljen. ... |