12.05.2004., srijeda
mirjana
|
sad sam se sjetio jos neceg. gledam ja danas najslabiju kariku. mirjana. mirjana, prekrasnog osmjeha, tako su rekli. ljepsi jebeni osmjeh sam vidio u trilogiji ralje. ono, tam bi radije jezicinu uvalio. ali mirjana je dosla do finala. mirjana nista ne zna, nista. mene stvarno zanima kak ona prede cestu a da ju ne pokupe selidbe gluhak, jer je ono, jebeno glupa. glupa je ko kurac. veli mirjana, joj, budu mi klincima u skoli rekli da im mama nije bas pametna, da je glupa mozda. jebote, ja bi ih sad pozvao na razgovor i reko, jebote klinci, mama vam je paglu ko kurac. ali cinjenica je da se ona prijavila na kviz, dosla do finala i zabavila se. i tako vjerojatno izgleda njen zivot. ono, dosla je i zabavlja se. ko da stoji na glavnom kolodvoru. vlakovi prolaze, a ona ih sa svojim prekrasnim ralje smjeskom gleda i uziva. i ja sam mirjani jebeno zavidan. ono, mora da joj je vrhunac kreative na poslu punjenje koverti. ali ono, jebeno to radi. nemres ju sprejebat, ona ZNA kak se pune koverte. i onda dode nekakav bedak poput moi radit na punjenje koverti i ima mirjanu za seficu. i ona ga jebe. da se tak ne pune koverte. i onda taj bedak dobije otkaz. jer ne puni bas dobro koverte. a ona ne zna nista. ali ZNA kak se pune jebene koverte. totalno to zna. i stoji na jebenom kolodvoru ne cekajuci nista, samo uziva. a ja cekam vlak za sesvete koji kasni. stojim tocno pokraj mirjane i cekam jebeni vlak. a ona mi se nasmjesi, s kovertom u misli. |