srijeda, 15.10.2014.
Slučaj: HRVATSKE AUTOCESTE i SVAKI REFERENDUM TREBA PODRŽATI!
PREDMET: OSVRT NA PITANJE MONETIZACIJE AUTOCESTA KAO I PITANJE REFERENDUMA U VEZI SA ISTOM
ILUSTRACIJE: preuzeto sa slobodnog internetskog prostora (google images)
DATUM: 15.listopada 2014
POSVETA RADA: novinarki ,aktivistici i velikom borcu za pravdu: Ivi Anzulović,zaslužnoj za otkrivanje „afere Gavrilović“
_________________________________________________________________
ČLANAK U NASTAVKU: napisan za portal www.dragovoljac.com
Slučaj: HRVATSKE AUTOCESTE i
SVAKI REFERENDUM TREBA PODRŽATI!
Poštovani čitatelji portala dragovoljac.com i ISTRASKOP BLOG-a
Eto, nije naodmet dodati jedan osvrt o slučaju namjera davanja hrvatskih autocesta nekom koncesionaru na dugoročno upravljanje istima. Sve to nadasve ide, već dobro organiziranim i utabanim koracima,onima kojim Vlada razvlašćuje svoj narod do te razine da mu je propast neminovna kao i prilika za neki budući oporavak, ukoliko mi koji snosimo izravne posljedice toga, to odlučno ne zaustavimo.
Hrvatske autoceste su poput veza što ih uspoređujemo sa unutarnjim krvno- žilnim sustavom, te ne smije se ustupati svoj vitalni dio teritorija jer su ujedno autoceste po svojoj površini,i same znatni dio teritorija RH,odnosno samoga tkiva Hrvatske domovine!
Ukoliko se to isto i dogodi, ne treba navoditi neupitne konsekvence i negativne kalkulacije na ušturb većine korisnika prometne infrastrukture ovoga tipa,u RH.
Odveć je ionako poznato kako je već danas, ovolika naplata cestarina ionako odveć nepravedna i neosnovana. Zbog neprilagodbi cijena cestarina i davanja strateško povoljnih uvjeta da bi se stvorio i omasovio poveći broj korisnika autocesta,po načelima nužde, mnogi se korisnici dalje služe magistralama i inim županijskim cestama. Da li poradi troška iliti čak bojkota od strane nekih vozača, zanimljivo bi bilo stvar ispitati.
Valja poručiti vlasnicima limenih ljubimaca i inih „karoserija“ da imaju osnovanog razloga za povećanu brigu,budući da eventualni neki koncesionar, ništa ovdje neće ulagati osim nužnih amortizacijskih troškova i troškova održavanja. Uostalom zašto i bi!? Pa nije ovo njegova zemlja jer njegova domovina je drugdje, domovina mu je u profitu,domovina mu je u srebru zlatu i u novcu.
Koncesionaru je preći posao namiriti zaslužne izdajnike ,pa prilagoditi manevarski prostor svojim i inim strateškim međunarodnim,političkim gospodarskim ali i vojnim NATO ciljevima!
Sve afere koje su vezane za HAC ,vezane su za sami državni vrh. To se ne odnosi isključivo i za proteklu vladu u poziciji,već i sadašnjoj vladi koja je tada bila u opoziciji. Opoziciona strana je svejedno imala autoritet i uvide u stanje na terenu, ali su se njeni pripadnici sadašnjih kao koalicijskih tako i inih stranaka, podmuklo pridržavali „zakletve na šutnju“ dok sami ne dođu na čelo vlasti i očigledno;nečasno i izdajnički dovrše prljavu rabotu za međunarodne interese. Sav događaj logikom bi išao na ušturb jednoga podaničkoga naroda koji je sam po sebi i svome izboru inferioran po znanju o životnim osnovama . Od samih medija, odrasli dio naroda postao je toliko infantilan,da ga srećom, mlađe generacije naših sugrađana koliko toliko po razumijevanju stvari, ipak pretječu.
Ako stvar uđe u koncesiju, izvjesno će nam pored ionako skupe cestarine za sve kategorije vozila,odveć biti još skuplji transport do udaljenih krajeva Hrvatske te sve će rezultirati još negativnijim pomacima. Samo razlog skupljeg transporta će sav razvoj čini upitnim, kako pojedinih županija- tako i cijele države u cjelini.
Pad razvoja ruralnih sredina ostaje neupitan. Naravno isto vrijedi i za ostale periferne dijelove zemlje. Sam je Antun Gustav Matoš opisivao stanovite prilike njegova doba pod Khuenovom vlašću,kako već prometna infrastruktura inače utječe na razvoj hrvatske zemlje i njenih krajeva,posebice ruralnih.
Prometna se infrastruktura smatra jedna od veza, općenito. Valja sagledavati stvarnost duž matrice komunikoloških aspekata. Brza prometna funkcionalnost označava brže komunikacije među krajevima zemlje kroz transport i ine tehničke datosti ,dok ona sporija kretanja uvjetovana dokidanjem,blokadom ili lošom „strateškom“odlukom,čine ine stvari sporijima pa usporedo time i neučinkovitima. Naravno da se u ovome vremenu, tom nepromišljenom gestom,sigurno stavljamo dublje podanički te usporedo u ovisnički položaj.
More nas uvoz hrane i posljedice prodaja INA-e, i inih gospodarskih subjekata od nacionalne važnosti,što to znači da smo dobrano ovisnici , samo po sebi. Hrvatska javnost mora razmišljati o jednoj elementarnoj važnosti pa dati sve moguće potpore povratku nacionalne vojske, sa tendencijama tehničke spreme u mirnodopskim uvjetima, jer ima još podosta potreba oko razvoja ruralne i otočne infrastrukture. Hrvatska radom odabranih sudionika, najbolje upoznaje svoj teritorij da ga se u potrebama istoga može bolje obraniti. Ogluši li se na potrebe naroda,naša zakonodavna i izvršna vlast, tada imamo činiti to sami u skladu svojih potencijala i izvrsnosti, svatko ponaosob!
Velika jest bila i očita pogreška Račanove administracije sa održavanjem ugovora sa Bechtelom,umjesto da tuzemni eksperti koordiniraju vojno-tehničke formacije uz potpore domaćih poslovnih subjekata poput Industrogradnje, Tehnike i inih. Stranim izvođačima trebalo je prepustiti najmodernije i najizvrsnije i uže specijalnosti pri opremanju. Ovako je hrvatska javnost šutke prepustila zemlju u ralje vjerovnika i veleizdajnika te tako i sama licemjerno zaklanjala pogled od realnosti u negativnom kretanju.
Nadalje,stoji poruka ljudima koji su osupnuti svakodnevnim brigama i doživljenim nepravdama,da ne ignoriraju probleme stanja u državi i ne okreću glave,jer imamo oko toga posla još itekako. Posla imamo oko borbe za opstanak pred izvjesnijim i dramatičnijim agonijama. Nema tko krenuti umjesto nas!
Tada ovaj narod sigurno neće da bude olako lakomislen kada završi kao stari Grci u novijem antičkom razdoblju. Tadašnji Grci su suviše koketirali sa rasipništvima i zajmovima pa su zbog svoje nepromišljenosti bivani lišeni posjeda,dobara svojih lijepih žena i kćeri te na samome kraju i života…dok mnogi od njih nisu pobjegli i nastanili se čak na jadranskom otočju gdje su pronašli sigurnija utočišta.
„Dužan kao Grčka“, sintagma je odveć stara kao i navika koja zbiljski povezuje ta dva naroda u suštini. Naravno,kob koja slijedi,jednako može povezati oba naroda u istome. Stoga ne bi se trebalo olako i stihijski prepustiti toj sudbini.
Narod koji se zadužuje,ne možemo smatrati narodom jer kao takav očito i ne mari za svoj integritet temeljen po monetarnoj odgovornosti. Upravo iz toga izvora vlada rasipništvo, licemjerja, neznanja jal i nesloga. To je izabrano prokletstvo kada se ljudi u narodnom okružju, oglušuju o upozorenja i upute rijetkih časnijih i nekompromitiranih pojedinaca koji nerijetko svoje živote i živote obitelji stavljaju u pogibeljni status, zbog neizmjerne ljubavi i požrtvovnosti za svoju Domovinu.
„Car“ kao inače,podan samo svojim vulgarnim pobudama moći,nakon uvedene sintagme „podijeli pa vladaj“,razdijeli domovini haljine na koju njeni velikani kocku baciše.
Narodu pomalo dolazi na oči, ova gorka istina. Istina na koju su mnogi „čudaci“ ranije upozoravali. No ovaj prostodušni puk običavao je svojski:piti na dug, „tankati“ i voziti novom „trasiranom cestom“ na dug , kockati na dug, “sponzorirati“ na dug ignorirati državni dug, jer je sam kao narod postao -imun na dug. Uglavnom povijesno je dobro znano, kako to već završava.
„Panem et circenses“ starorimska je „kruha i igara“ došla na naplatu točnije kamenom u glavu umjesto kruha.
Kako je uvriježeno bilo pravilo u narodu,voditi se zadovoljstvima iz izvora po matrici “poslić i kreditić“; pa eto sada dolazi realna stega izabranoga po naravnoj logici koja ukazuje na činjenice, da ne možeš podizati obitelj na dug osim da usred tolikoga možebitnog odnekud nametnutog prokletstva ,ipak moraš biti svjestan. Da su prihvaćani kratkoročni zajmovi, onda bi se dalo razumjeti kretanja tih navika , no ipak bivalo je to bitno drugačije od spomenutog: slijedilo se devizu „daj, hrvatska će uspjeti mi to možemo“,“ne brini ,već ćemo mi to nekako“…
Kockari! Vrijeme je da počinjete shvaćati što je to politički a usporedo njemu i korporacijski bankarski sustav porobljavanja inferiornije strane u većini i preuzimanju raspoloživih dobara iste. Odavno je trebalo našem razumu biti razvidno da se o tome ne raspravlja na televiziji. Od režimskog dalekovidnog instrumenta HRT-a, imali ste malo dobroga za očekivati.
Sada je red da si postavimo pitanje: . Ako se već namjerava autoceste dati nekome u koncesiju; Zašto onda ta „narodna“ hrvatska vlast, istu ne ponudi hrvatskom iseljeništvu kao što je i Croatia Osiguranje trebala, istom ponuditi. Stoga, samim time imamo relevantne dokaze za namjerom uzrokovane štetnosti zbog kojih imamo temelj za poništenje tih odluka ukoliko se osovimo kao etnička grupacija koju bi ponovno moglo krasiti naziv „narod“, točnije Hrvatski Narod!
Hrvatskoj dijaspori, domovina ionako duguje zaslužnost zbog zdušna pomaganja u ratnom i poratnom kao i aktualnom razdoblju. Bez dosadašnjih pomoći dijaspore, vladajuće bi strukture odavno izgubile uporište zbog rizika od „događanja naroda“ u izbjegnutoj još dramatičnijoj egzistencijalnoj krizi.
Hrvatski narod toga mora biti svjestan te kao subjekt kritične javnosti,mora biti poluga puta otvorenijeg involviranja hrvatskoga iseljeništva u hrvatski politički i gospodarski život.
Autor ovoga osvrta,kao katolik poziva i službenu Crkvu u domovini; da digne svoj glas jer inače će ju puk još više poistovjećivati sa nekom korporacijom u istoj razini sa ostalima zbog ponašanja i propusta nekih njenih članova, u kojih je ipak prisutan stanoviti konformizam i srebroljublje. Crkva nam dosada nije otvorenije artikulirala svoj stav. Tu se otvoreno može reći da im pravi uzor može biti sisački biskup mons. Vlado Košić, koji ipak promiče postojanost službene Crkve u narodu..
Još predstoji jedno važno pitanje kojim se i službeni pa usporedo time i duhovni nivo Crkve,treba pozabaviti:
Hrvatski neki vodeći političari, idu kod astrologa što odveć to javno i priznaju a to je samo po sebi neizravno služenje Sotoni, primanjem njegovih inicijala putem „njegovih darova“. HDZ i SDP jednako služe istom Knezu,a glede same astrologije; toliko ju ima i u samome narodu, da nije niti čudo što imamo ovakvu vlast i daljnje viđen duh amblema „crvene petokrake“(pentagrama!) , znaka koji se čak jednako ubraja kao astrološki znak.
Ne brinu hrvatski „poganski elitisti i agnostici“ za HAC kao ni za ostala narodnosna pitanja oko održivosti i nagrižena integriteta,već za linije konstelacija zviježđa i inih sazvježđa. Idu i kod vračara,gatara i naručuju si izrade talismana. Poklonici su plemenitih metala, laži ,opsjena, dominacija i podaništvu izopačenih sljedbi i kultova! Dok ,razumnom se čovjeku imade moliti, da ga Bog takovih oslobodi.
Valja spomenuti pošast pojave duhovnih naklonosti astološkim i inim New Age praksama, meditacijama,yogi isl- od strane nekih upravnika, odvjetnika, ravnatelja škola i vrtića! Vjerski narode,roditelji-imajte opreza! Budni budite!!!
Kada smo kod samoga Sotone, imamo i zamjensku riječ za nj; a to je đavao iliti „diabolo“. Riječ diabolo znači djelitelj,razdjeljnik. Di- ablo podjela ablo, abilno znači moć ,statika ili podjela moćnih dijelova.
„Divide et impera“ duhovno-svjetovna je paradigma vlasti u službi Nečastivoga.
Zamislite razdjelu infrastrukture autocesta,to je razdioba hrvatskih teritorijalnih zona po „asfaltnim linijama“ što nije tako bezazlena stvar. Pamtimo iz ranijih povijesnih razdoblja,koliko podjele po fizičkim barijerama utiču na kulturološka kretanja i gubitke po istim segmentima.
Rezultate toga vrlo je lako sagledati i shvatiti,a Masonsku hijerarhiju poglavito , budući da joj je na samu vrhu, nadasve inspiracija i vodilja - sam Lucifer (njima: Veliki Arhitekt Svemira, Sunce)
Kada smo kod „podijeli pa vladaj“ , brojnost udruga što trebaju objediniti ista načela, može ovdje tumačiti utjecaj duhovne slabosti što otvara put djelovanju podzemnih sila. No to je teže razumljiva tema za one koji nisu duhovno koncipirani i slijede put „agnostika“ i takvima sličnim.
Ako kojim slučajem, javnost ima dvojbe da oko ovoga referenduma o izboru davanja autocesta u koncesiju, da ipak kojim slučajem netko ovdje stoji sa namjerama da zasjeni onaj protekli angažman oko pitanja biranja zastupnika za kojega mnogi mislimo da je možda relevantniji, treba sve samo budno pratiti –ovaj referendum ipak podržati,dati svoj potpis i nastaviti borbu.
Ukoliko se „monetizacija“ i davanje autocesta u koncesiju ipak učini; kao narod i subjekt opstanka na ovim prostorima -fizički zauzmimo svoj dio teritorija cestovnom uzurpacijom vozilima i svojim tijelima.
Na kraju osvrta, autor poručuje svome narodu: izvolite i nastavite glasati za sve ove vodeće predsjedničke tribune iza kojih stoje same puste riječi no nikakva djela. Iza kojih stoji sjena a ne naličje osobnosti koje bi se odgovorno dalo na dosljednost, izvrsnost i važnost od narodnih ciljeva.
Moramo pratiti ovaj slučaj i nakanu u vladajućoj mentalnoj i upravljačkoj sistematizaciji da njeni informativni stručnjaci ne plasiraju u javnost ponovnu sintagmu „spin off“ kao u slučaju pitanja oko outsorcing-a u državnim službama, što je načelno orwelijanski novogovor u subverzivnom predstavljanju vijesti unutar određenih ciljeva od određenih grupacija.
„Spin“ predstavlja obmanu javnosti, a ideja potječe od Freudova doba. Spin (engleski: vrtjeti) ili vrlo često Spin doktor su nove pomodne riječi su se udomaćile u medijima posljednjih godina, - osobito u politici, - odnosno u onom njenom dijelu koji se zove Odnosi s javnošću(PR). Zapravo se ovdje radi o jednoj formi propagande, kojom se nastoji izmanipulirati javnost i prikazati neke osobe, događaje ili proizvode boljim nego što stvarno jesu…
Da dodamo završne riječi poruke:
Što je referendumskih poticaja više, tim bolje; jer možemo dati od sebe najbolje i konačno se ponašati kao cjelina koja bi se trebala skrasiti nazivom u pravom smislu te riječi: HRVATSKA JAVNOST.
PRIKUPLJANJE POTPISA ZA REFERENDUM O PITANJU KONCESIJA NA AUTOCESTE, JE U TIJEKU!
Ovaj osvrt želim posvetiti našoj vrijednoj novinarki ,aktivistici i velikom borcu za pravdu,pod velikim imenom: Ivi Anzulović, zaslužnoj za otkrivanje „afere Gavrilović“
Pozdrav čitateljima dragovoljca.com
AUTOR ČLANKA: Josip Žuvela , portal ISTRASKOP
ponedjeljak, 13.10.2014.
ZASTAVE
AUTOR: Josip Žuvela portal „ISTRASKOP Scribd“ croaticvm@gmail.com
PREDMET: OSVRT U VEZI ISTICANJA DOMOLJUBNIH OBILJEŽJA
ILUSTRACIJE: preuzeto sa slobodnog internetskog prostora (google images)
DATUM: 11.listopada 2014
_________________________________________________________________
ČLANAK U NASTAVKU: napisan za portal www.dragovoljac.com
Z A S T A V E
Poštovani čitatelji!
Eto prolaskom Dana Neovisnosti, prilika je da otvorimo temu koja obuhvaća obilježavanje obljetnica,državnih praznika,dane sjećanja i ostalih dana kada se obilježavaju neki tradicijski,povijesni,vjerski i kulturni događaji koji su usko vezani za naš narod i našu Domovinu.
Postoje mnogi načini obilježavanja spomenutih dana i obljetnica. Poneki su popraćeni samo sjećanjima a poneki sa raznim manifestacijama. Nekada to biva popraćeno i raznim obilježjima, poput recimo: zastavama.
U zadnje vrijeme,čujemo kako poneki domoljubi otvorenije ističu i promiču isticanje zastava na vidljivim mjestima na svojim domovima,kao znak i simbol prisutnosti osjećanja za domoljublje i Domovinu, te jednako tako da se navedeno ne prepusti zaboravu.
Svakako,hvale vrijedno je promicati inicijativu isticanja obilježja vezanih za Domovinu no istoga moramo biti svjesni kako takovo isticanje trebamo usuglasiti po zajedničkom duhu, odnosno zajedničkom nam dogovoru.
Hrvatski narod sam po sebi ima podosta moralnih, kulturoloških, svjetonazorskih i inih misaonih razilaženja u ponekim stavovima pa samim time je nerijetko nemoguće postići suglasnost oko nekog stava u ama baš svakom segmentu naše životne stvarnosti.
Da bi nastala privola za pokojom javnom domoljubnom gestom i da bi se nanovo počela obilježavati poneka vrijedna tradicijska vrednota, teško je očekivati pokretanje svakoga pojedinca ponaosob. Zašto je tome tako, nije odveć teško za pretpostaviti jer razloga se može pronaći mnogo.
U novijem, našem aktualnom vremenu, isticanje zastava ima svoju pojavnost kod javnih sportskih i navijačkih događanja,pogotovo na međunarodnoj razini. Taj kontinuitet prati naš narod od samih ranijih stoljeća bivstva na ovim prostorima budući da mu je duhom vezana ta prepoznatljiva crta revnog i spontanog okupljanja i omasovljenja obilježavanja trijumfalnoga nekoga slavlja ili određenih dočeka. Povijesne nam kronike to bilježe od samih početaka.
Zanimljivo leži u tome, što mi nemamo neku osobitu tradiciju obilježavanja državnih praznika,koji su nadasve vezani za povijesne događaje. Više nam je poznata tradicija obilježavanja vjerskih blagdana poput Velike Gospe i slično.
Razlog manjka tradicije obilježavanja državnih , nazovimo domovinskih praznika,leži u tome što smo kao narod svjedočili kontinuiranim prekidima u državničkoj povijesti,izmjenama domovinskih povijesnih ciklusa,prinudnošću isticanja tuđinskih obilježja, izmjenama vlastitih obilježja, te usporenijom vlastitom odlukom isticanja svojih obilježja nakon povijesne presude u našu korist. Ovdje ćemo spomenuti i blamažu Račanove vlade koja je izmijenila datume praznika vezanih za državnost i time stvorila pomutnju,vjerojatno nikako drugu do li onu planiranu - namjernu!
Problem u manjku izražavanja domoljubne svijesti putem isticanja domovinskih obilježja,vidimo i u tome što je izostala neka smislenija i organiziranija kampanja glede toga odmah po završetku Rata.
Kao što sam naveo, moram nastojati stvari objektivnije prikazati, te tako navesti i stanovite postojeće podjele hrvatskih krajeva u okolnostima povijesnih razdoblja i inih podjela po teritorijalnoj i kulturnoj razini. Tu je pomalo teško usuglasiti stavove oko nekih segmenata u određenom kraćem roku. Tu je potrebno uložiti vremena, truda, suosjećanja i potpora.
U ovome primjeru navedimo Istru,sjeverni hrvatski poluotok,koji je najmanje bio u teritorijalnom sastavu matice domovine poradi povijesnih okolnosti. Sam kraj je oskudnije naseljen, u unutrašnjosti je ruralan a obalno ponešto naseljeniji sa fluktuacijom raznorodnog stanovništva. Ističe se dvojezičnost (bilingualnost) a samim time obalni kraj je naklonjeniji potrebama turizma pa time usklađuje neutralniji stav iz navedenih tehničkih razloga. To bi trebalo biti razumljivo, stoga za promicanje određene domoljubne razine svijesti i domoljubnog doprinosa od strane življa iz takovih krajeva, od strane ostalih krajeva Domovine biti će potrebno više razumijevanja,više potpora,manje predrasuda, više dijaloga,više kulturnih dodirnih stvaralaštava i inih.
Da bi to išlo korakom uspjeha,tome se manje trebaju zalagati građani a više bi trebali udruge koje su relevantne za domoljubna i kulturna obilježavanja. Isticanje svih državnih obilježja,određeno je Zakonom pa stoga logika ukazuje na to da građani neke zemlje ne mogu subjektivno na svoju ruku sudjelovati u isticanju obilježja bez ikakve vodilje ili tradicijske osnove koja je sama po sebi uvedena kao pravilo.
Ovom prilikom pozivam braniteljske i ostale domovinske udruge na takovo promicanje te pomaganju građanima ove zemlje, ka razumijevanju takovih vrijednosti i sticanju opisane domoljubne svijesti. Potrebito bi bilo izraditi jedinstveni Statut po kojem bi se jasno utvrdila pravila i savjeti kako isticati obilježja povodom određenih dana i događaja,te podijeliti ga javno sa svojim sugrađanima.
Jasna nam mora biti činjenica kako ne mogu svi građani,ma kakvi domoljubi bili,samo olako isticati svoje zastave na stanovima preko balkona ili prozora. Ne bi trebale zastave biti različitoga izgleda i oblika,zatim dok neke zastave budu nove i uredne druge propustom da ostaju neugledne stare i izgužvane…
Lijepo bi bilo vidjeti zastave i ina obilježja tih dana u svojem vidokrugu,ali ipak po nekom logičkom slijedu. Navedimo neke od primjera: na krovu urednijih obiteljskih kuća, na očuvanim stjegovima u urednim okućnicama, umjesto da vise na prozorima stanova visokih stambenih zgrada-da budu postavljene zastave na ulazima u zgrade na metalnim držačima za koplje zastava itd.
Da bi bilo suglasno i lakše ostvarenje navedenoga, trebalo bi preko trgovačkog poduzeća i udruga omogućiti građanima da po svojoj želji odaberu sebi prikladna i Statutom propisana obilježja po adekvatnim cijenama. Uz to nadasve,valjalo bi svakome tko zatraži narudžbu,da uz pošiljku dobije i relevantne informacije koje se vezuju za sve navedeno u članku.
A na kraju članka nama svima na sjećanje,dobar stari hit Prljavog kazališta:
https://www.youtube.com/watch?v=zymMHWz6r88
Pozdrav čitateljima dragovoljca.com
AUTOR ČLANKA: Josip Žuvela , portal ISTRASKOP
petak, 03.10.2014.
ZANIMANJE ŠPIJUN / SEGMENT RADA OBAVJEŠTAJNE ZAJEDNICE
Poštovani čitatelji ISTRASKOP portala
Prilikom pisanja članka,moram istaknuti da su ovi podaci vrlo važni kako jučer, tako danas kao što će to vrijediti i za naše sutra.
Pošto se ovdje opisuje rad obavještajne zajednice čiji počeci datiraju iz davnih dana, važno je izvući pouku kako to prepoznati te bez paničarenja u duhu svoje intuitivnosti koračati kroz život. Ovo poručujem samo čitateljstvu plemenitih i dobrih namjera. Ostale ignoriram i njih se ne namjeravam spominjati.
Rad tajnih službi u jednoj je državi vrlo važan segment, no doista se ovdje radi o primjeru koji se mogu uspoređivati sa alatima. Svaki se alat po svojoj svrsi može plemenito koristiti sa ciljem ostvarivanja nove vrijednosti, kao što se jednako tako može i zloupotrijebiti na načine koje odudaraju od prirodnoga!
Mi moramo biti svjesni da živimo u društvu oskvrnjenoga morala i okrnjene demokracije u kojemu vladaju neprirodnosti svake vrste, sa vrlo malo ili zanemarivo malo postojećih, zdravih segmenata u društvu.
Za tajne se službe ionako vežu etikete zloporaba spram pučanstva na nekoj teritorijalnoj cjelini, no zaista to i ne mora biti uvijek baš tako. Pravedna društva koje teže ka ciljevima pravednoga ustavno-pravnog poretka,vodila bi računa o tome da se sigurnosno-obavještajni sustavi ne vode u smjeru koje mogu ubrzati rasap tog poretka i društva poradi koristi interesnih manjina i političkih ne dobronamjernih subjekata.
Stoga i u samome narodu imate profesionalno i amatersko bavljenje informacijama, kolokvijalno opisano- špijunažom.
Špijunaže imate na svakome koraku mada se to i ne tiče nužno od koristi režimu,već niskim pobudama malograđanskoga velikoga broja pojedinaca koji tako upražnjavaju svoju ionako bijednu svakodnevnicu. Na kraju ti isti podaci služe tako režimskim ciljevima. Pobude nepreglednoga broja nes(a)vjesnih pojedinaca pogoduju političkim strukturama neometano koračanje lovištima i livadama po kojima lagodno mogu širom postaviti prostirke svoga nemoralnog upravljanja.
Dok je svijesti u narodu,sigurno je i logično, da moć takovih struktura biva umanjena. Narod koji se spreman časnije boriti, ne preže pred prljavim načinima borbe. No svakako ovu igru koja nas okružuje, valja pomnije poznavati, jer ona vremena opisana iz filmova, nisu ostala iza nas.
U naletu poveće krize i bijede u nekoj društvenoj zajednici, stanje bude popraćeno svim oblicima nasilja pa tako i represivnoga nasilja koje usporedo tome, važnu ulogu imaju i tajne službe. Najznamenitiji primjer kako to slikovito izgleda,jest nekadašnja vladavina i režim rumunjskoga diktatora Nicolaea Ceaucescua. Takova se dinamika u primjerice,našem društvu,još uvijek može instalirati u roku od 24 sata nakon nekoga namjernoga izazvanoga šoka iliti prepada.
Primjer diktature Nicolaea Ceaucesc˛ua veže se uz tadašnju zloglasnu i operativnu u svim sastavima života, tajnu policiju zvanu SECURITATE.
Zoran je to primjer upravljanja društva pod žezlom prljave politike i malobrojnih moćnika što nam poput Damoklova mača stoji nad glavom u slučaju MMF-ovih rezova i nakanom da se radi održavanja toga stanja u permanentnosti, slomi svaki pa i najmanji otpor!
Danas znamo podatak, da je špijuniranje posve sofisticiranije kada koristimo vrlu nam tehnologiju u svim oblicima dostignuća. Tehnologija je postala sama po sebi iritantna svakome iole normalnome čovjeku koji ima prirodnjačke stavove. Tu nije potrebno naglašavati nekakvu paniku oko prisluškivanja i nadzora. Najviše brine ta neprestana povezanost čovjeka sa tehnološkim napravama do te mjere koja je istovjetna sa ovisnošću.
Tu ne treba imati strah od tajnih službi koliko od sebe samih. Ovdje ne trebaju toliko prisutni stavovi sa načinima borbe spram tajnih službi koliko trebamo voditi borbe sa sobom samima! . Autor : Josip Žuvela
posjetite www.scribd.com/istraskop/documents (zanimanje špijun,sa prenesenim člankom)
PODRŽIMO VOLONTERE, U ZADNJIM TRENUCIMA ZALAGANJA!
Poštovani čitatelji portala. Štovani građani Domovine!
Eto pred nama su završni dani na raspolaganju,dokada traje akcija prikupljanja potpisa za referendum pod geslom „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“
Razvidno je stanjem na terenu i u medijskome prostoru, posvemašnje poteškoće volontera i inih ljudi koji podržavaju ovaj projekt, da isti rezultira uspjehom.
Samim time što je vladajuća garnitura opstruirala dojučerašnje procese prikupljanja potpisa na javnim mjestima ,izmjenama zakona o načinu prikupljanja potpisa, valja dodati i nečasna postupanja lokalnih samouprava prema volonterima inicijative. Već samo ovim navedenim,ulazimo u konstataciju da se nameće tiranski oblik vladavine,odnosno otvorenije diktature u nastajanju!
Vladajući subjekti pokazuju nenaklonost prema općim potrebama naroda,pa tako i ovim primjerom prema potrebama o izjašnjavanju stava. Prema tome signalu što nam upućuju vladajući subjekti svojim tretmanom, trebamo se postaviti kao ekipni sastav u prednosti te razmotriti odluku da naš stav ide u smjeru davanja potpisa.
Preporučujem vama čitateljima koji ne imaste prilike da date svoj potpis, da to pokušate preko kontakata volontera na terenu putem sredstava komunikacija ili da ih pronađete osobno. Informirajte oko sebe svoje bližnje osobe i učinite malu žrtvu za realizirati taj potpis.
Zbilja, ali treba motriti na stvari tako da biva nebitno tko je inicijator sakupljanja potpisa, već da li vam je inicijativa toga projekta sama po sebi logična te da li osobnim stavom ipak možete prihvatiti takovu ideju u mogućem nastajanju.
Nakon okončanja prikupljanja potpisa, savjetujem svome narodu da se informira o političkom životu na općoj razini a ne na „dnevnoj razini“ . Nebitno pak ima li ova inicijativa otvoreni put nečijim interesima ili ne, treba potaknuti ostvarivanja žustrije javne rasprave o političkim subjektima i političkom životu. Treba nastojati pribjeći prilikama da se potakne borbenost duha u narodu te istome da se ojača samopouzdanje, pa i da se potaknu dosad skriveni potencijali u ljudstvu među narodom.
Istina jest odveć postojana,da je naš narod iznevjeren od političkih nadmetanja, no ovom se prilikom moramo i mi nadmetati i vršiti zahtjeve pa samim time potvrđivati samosvijest i biti u razlici prema onom narodu koji bira u izbornoj godini dok izvan nje pati od nemoći i apatije. Jest da će i nakon eventualnoga uspjeha referenduma,stranački sustav i dalje postojati,i postavljati na liste svoje članove, no isto će postojati prilika za organiziranje izvan stranačkih asocijacija.
Ovdje postoji složenost prikupljanja potpisa zbog izmjena pravilnika koji je prošle godine bio tehnički povoljniji. Ide se ka smjeru da se u buduće prikupljaju potpisi u uredima državne uprave što bitnije otežava uspješnost dostizanja potrebitog broja potpisa u zadanome roku! U tome slučaju ,odveć uspješni ne bi bili niti sindikati sa svojim podružnicama i svim svojim članstvom, jer je tehnički „tijesnija“ podloga za uspjeh.
Vladajući subjekti jesu zavidno organizirani,to stoji. No isto valja usporediti da se ta njihova organiziranost koristi prilikom u kojoj vlada naša ignorancija za svojim organiziranjem.
Ukoliko imate nekih dilema i neslaganja sa inicijatorima prikupljanja potpisa, uvijek možete to podijeliti sa njima u duhu etike i civiliziranoga pristupa. Javnosti poručujem da proradi na tome da sama bude umnija i načitana da bi doprijela do najviše točke kritičnosti te kao takva sebe osposobila za političke odluke, za političnost i za korektiv pri promjenama i uslijed nastalih promjena!
Kao što se ima primijetiti, vlada velika ogorčenost što potiče salve negativnih verbalnih ispada prema volonterstvu inicijative a da pritom nema dijaloga u argumentima što mogu tumačiti da se radi oo licemjernom kukavičluku u narodu. To se ovdje odnosi na zdrave,odrasle i učene ljude koji nemaju takta u rješavanju nekakvih njima poznatih nesuglasica.
U narodu vlada neka zatvorenost prema prijemčivosti poruka za pristupanju potpisivanju peticije. Svi načini pristupanja ostavljaju iza sebe kontraprodukt jer teže je odmjeriti pravi način u ovome duhovnom rasulu što podosta vremena vlada u Hrvatskoj. Sve je to uzročno-posljedična veza sa neuspjesima u demokratskim procesima od stvaranja RH pa i ranijih povijesnih aspekata.
Molim naše sugrađane da razmisle o svemu nakon pročitanoga članka te da se mislima dadu u provjeru stanja oko nas gdje vladajući postupno zatvaraju slobodu društva te da vlada diktatura u nastajanju sa otežanom percipiranošću iste. Istom prilikom savjetujem da se odgovorno i razumnim stavom,pristupi prema ovom aktualnom prikupljanju potpisa koje traje do nedjeljne večeri.
Gospodu volontere,savjetujem da vode bilješke o iskustvima proživljenim na terenu jerbo bi to jednom moglo biti od izuzetne kulturološke, sociološke,važnosti kao i vrijednosti za povijesne kronike.
Sa štovanjem.
AUTOR ČLANKA: Josip Žuvela , portal ISTRASKOP
