srijeda, 15.10.2014.
Slučaj: HRVATSKE AUTOCESTE i SVAKI REFERENDUM TREBA PODRŽATI!
PREDMET: OSVRT NA PITANJE MONETIZACIJE AUTOCESTA KAO I PITANJE REFERENDUMA U VEZI SA ISTOM
ILUSTRACIJE: preuzeto sa slobodnog internetskog prostora (google images)
DATUM: 15.listopada 2014
POSVETA RADA: novinarki ,aktivistici i velikom borcu za pravdu: Ivi Anzulović,zaslužnoj za otkrivanje „afere Gavrilović“
_________________________________________________________________
ČLANAK U NASTAVKU: napisan za portal www.dragovoljac.com
Slučaj: HRVATSKE AUTOCESTE i
SVAKI REFERENDUM TREBA PODRŽATI!
Poštovani čitatelji portala dragovoljac.com i ISTRASKOP BLOG-a
Eto, nije naodmet dodati jedan osvrt o slučaju namjera davanja hrvatskih autocesta nekom koncesionaru na dugoročno upravljanje istima. Sve to nadasve ide, već dobro organiziranim i utabanim koracima,onima kojim Vlada razvlašćuje svoj narod do te razine da mu je propast neminovna kao i prilika za neki budući oporavak, ukoliko mi koji snosimo izravne posljedice toga, to odlučno ne zaustavimo.
Hrvatske autoceste su poput veza što ih uspoređujemo sa unutarnjim krvno- žilnim sustavom, te ne smije se ustupati svoj vitalni dio teritorija jer su ujedno autoceste po svojoj površini,i same znatni dio teritorija RH,odnosno samoga tkiva Hrvatske domovine!
Ukoliko se to isto i dogodi, ne treba navoditi neupitne konsekvence i negativne kalkulacije na ušturb većine korisnika prometne infrastrukture ovoga tipa,u RH.
Odveć je ionako poznato kako je već danas, ovolika naplata cestarina ionako odveć nepravedna i neosnovana. Zbog neprilagodbi cijena cestarina i davanja strateško povoljnih uvjeta da bi se stvorio i omasovio poveći broj korisnika autocesta,po načelima nužde, mnogi se korisnici dalje služe magistralama i inim županijskim cestama. Da li poradi troška iliti čak bojkota od strane nekih vozača, zanimljivo bi bilo stvar ispitati.
Valja poručiti vlasnicima limenih ljubimaca i inih „karoserija“ da imaju osnovanog razloga za povećanu brigu,budući da eventualni neki koncesionar, ništa ovdje neće ulagati osim nužnih amortizacijskih troškova i troškova održavanja. Uostalom zašto i bi!? Pa nije ovo njegova zemlja jer njegova domovina je drugdje, domovina mu je u profitu,domovina mu je u srebru zlatu i u novcu.
Koncesionaru je preći posao namiriti zaslužne izdajnike ,pa prilagoditi manevarski prostor svojim i inim strateškim međunarodnim,političkim gospodarskim ali i vojnim NATO ciljevima!
Sve afere koje su vezane za HAC ,vezane su za sami državni vrh. To se ne odnosi isključivo i za proteklu vladu u poziciji,već i sadašnjoj vladi koja je tada bila u opoziciji. Opoziciona strana je svejedno imala autoritet i uvide u stanje na terenu, ali su se njeni pripadnici sadašnjih kao koalicijskih tako i inih stranaka, podmuklo pridržavali „zakletve na šutnju“ dok sami ne dođu na čelo vlasti i očigledno;nečasno i izdajnički dovrše prljavu rabotu za međunarodne interese. Sav događaj logikom bi išao na ušturb jednoga podaničkoga naroda koji je sam po sebi i svome izboru inferioran po znanju o životnim osnovama . Od samih medija, odrasli dio naroda postao je toliko infantilan,da ga srećom, mlađe generacije naših sugrađana koliko toliko po razumijevanju stvari, ipak pretječu.
Ako stvar uđe u koncesiju, izvjesno će nam pored ionako skupe cestarine za sve kategorije vozila,odveć biti još skuplji transport do udaljenih krajeva Hrvatske te sve će rezultirati još negativnijim pomacima. Samo razlog skupljeg transporta će sav razvoj čini upitnim, kako pojedinih županija- tako i cijele države u cjelini.
Pad razvoja ruralnih sredina ostaje neupitan. Naravno isto vrijedi i za ostale periferne dijelove zemlje. Sam je Antun Gustav Matoš opisivao stanovite prilike njegova doba pod Khuenovom vlašću,kako već prometna infrastruktura inače utječe na razvoj hrvatske zemlje i njenih krajeva,posebice ruralnih.
Prometna se infrastruktura smatra jedna od veza, općenito. Valja sagledavati stvarnost duž matrice komunikoloških aspekata. Brza prometna funkcionalnost označava brže komunikacije među krajevima zemlje kroz transport i ine tehničke datosti ,dok ona sporija kretanja uvjetovana dokidanjem,blokadom ili lošom „strateškom“odlukom,čine ine stvari sporijima pa usporedo time i neučinkovitima. Naravno da se u ovome vremenu, tom nepromišljenom gestom,sigurno stavljamo dublje podanički te usporedo u ovisnički položaj.
More nas uvoz hrane i posljedice prodaja INA-e, i inih gospodarskih subjekata od nacionalne važnosti,što to znači da smo dobrano ovisnici , samo po sebi. Hrvatska javnost mora razmišljati o jednoj elementarnoj važnosti pa dati sve moguće potpore povratku nacionalne vojske, sa tendencijama tehničke spreme u mirnodopskim uvjetima, jer ima još podosta potreba oko razvoja ruralne i otočne infrastrukture. Hrvatska radom odabranih sudionika, najbolje upoznaje svoj teritorij da ga se u potrebama istoga može bolje obraniti. Ogluši li se na potrebe naroda,naša zakonodavna i izvršna vlast, tada imamo činiti to sami u skladu svojih potencijala i izvrsnosti, svatko ponaosob!
Velika jest bila i očita pogreška Račanove administracije sa održavanjem ugovora sa Bechtelom,umjesto da tuzemni eksperti koordiniraju vojno-tehničke formacije uz potpore domaćih poslovnih subjekata poput Industrogradnje, Tehnike i inih. Stranim izvođačima trebalo je prepustiti najmodernije i najizvrsnije i uže specijalnosti pri opremanju. Ovako je hrvatska javnost šutke prepustila zemlju u ralje vjerovnika i veleizdajnika te tako i sama licemjerno zaklanjala pogled od realnosti u negativnom kretanju.
Nadalje,stoji poruka ljudima koji su osupnuti svakodnevnim brigama i doživljenim nepravdama,da ne ignoriraju probleme stanja u državi i ne okreću glave,jer imamo oko toga posla još itekako. Posla imamo oko borbe za opstanak pred izvjesnijim i dramatičnijim agonijama. Nema tko krenuti umjesto nas!
Tada ovaj narod sigurno neće da bude olako lakomislen kada završi kao stari Grci u novijem antičkom razdoblju. Tadašnji Grci su suviše koketirali sa rasipništvima i zajmovima pa su zbog svoje nepromišljenosti bivani lišeni posjeda,dobara svojih lijepih žena i kćeri te na samome kraju i života…dok mnogi od njih nisu pobjegli i nastanili se čak na jadranskom otočju gdje su pronašli sigurnija utočišta.
„Dužan kao Grčka“, sintagma je odveć stara kao i navika koja zbiljski povezuje ta dva naroda u suštini. Naravno,kob koja slijedi,jednako može povezati oba naroda u istome. Stoga ne bi se trebalo olako i stihijski prepustiti toj sudbini.
Narod koji se zadužuje,ne možemo smatrati narodom jer kao takav očito i ne mari za svoj integritet temeljen po monetarnoj odgovornosti. Upravo iz toga izvora vlada rasipništvo, licemjerja, neznanja jal i nesloga. To je izabrano prokletstvo kada se ljudi u narodnom okružju, oglušuju o upozorenja i upute rijetkih časnijih i nekompromitiranih pojedinaca koji nerijetko svoje živote i živote obitelji stavljaju u pogibeljni status, zbog neizmjerne ljubavi i požrtvovnosti za svoju Domovinu.
„Car“ kao inače,podan samo svojim vulgarnim pobudama moći,nakon uvedene sintagme „podijeli pa vladaj“,razdijeli domovini haljine na koju njeni velikani kocku baciše.
Narodu pomalo dolazi na oči, ova gorka istina. Istina na koju su mnogi „čudaci“ ranije upozoravali. No ovaj prostodušni puk običavao je svojski:piti na dug, „tankati“ i voziti novom „trasiranom cestom“ na dug , kockati na dug, “sponzorirati“ na dug ignorirati državni dug, jer je sam kao narod postao -imun na dug. Uglavnom povijesno je dobro znano, kako to već završava.
„Panem et circenses“ starorimska je „kruha i igara“ došla na naplatu točnije kamenom u glavu umjesto kruha.
Kako je uvriježeno bilo pravilo u narodu,voditi se zadovoljstvima iz izvora po matrici “poslić i kreditić“; pa eto sada dolazi realna stega izabranoga po naravnoj logici koja ukazuje na činjenice, da ne možeš podizati obitelj na dug osim da usred tolikoga možebitnog odnekud nametnutog prokletstva ,ipak moraš biti svjestan. Da su prihvaćani kratkoročni zajmovi, onda bi se dalo razumjeti kretanja tih navika , no ipak bivalo je to bitno drugačije od spomenutog: slijedilo se devizu „daj, hrvatska će uspjeti mi to možemo“,“ne brini ,već ćemo mi to nekako“…
Kockari! Vrijeme je da počinjete shvaćati što je to politički a usporedo njemu i korporacijski bankarski sustav porobljavanja inferiornije strane u većini i preuzimanju raspoloživih dobara iste. Odavno je trebalo našem razumu biti razvidno da se o tome ne raspravlja na televiziji. Od režimskog dalekovidnog instrumenta HRT-a, imali ste malo dobroga za očekivati.
Sada je red da si postavimo pitanje: . Ako se već namjerava autoceste dati nekome u koncesiju; Zašto onda ta „narodna“ hrvatska vlast, istu ne ponudi hrvatskom iseljeništvu kao što je i Croatia Osiguranje trebala, istom ponuditi. Stoga, samim time imamo relevantne dokaze za namjerom uzrokovane štetnosti zbog kojih imamo temelj za poništenje tih odluka ukoliko se osovimo kao etnička grupacija koju bi ponovno moglo krasiti naziv „narod“, točnije Hrvatski Narod!
Hrvatskoj dijaspori, domovina ionako duguje zaslužnost zbog zdušna pomaganja u ratnom i poratnom kao i aktualnom razdoblju. Bez dosadašnjih pomoći dijaspore, vladajuće bi strukture odavno izgubile uporište zbog rizika od „događanja naroda“ u izbjegnutoj još dramatičnijoj egzistencijalnoj krizi.
Hrvatski narod toga mora biti svjestan te kao subjekt kritične javnosti,mora biti poluga puta otvorenijeg involviranja hrvatskoga iseljeništva u hrvatski politički i gospodarski život.
Autor ovoga osvrta,kao katolik poziva i službenu Crkvu u domovini; da digne svoj glas jer inače će ju puk još više poistovjećivati sa nekom korporacijom u istoj razini sa ostalima zbog ponašanja i propusta nekih njenih članova, u kojih je ipak prisutan stanoviti konformizam i srebroljublje. Crkva nam dosada nije otvorenije artikulirala svoj stav. Tu se otvoreno može reći da im pravi uzor može biti sisački biskup mons. Vlado Košić, koji ipak promiče postojanost službene Crkve u narodu..
Još predstoji jedno važno pitanje kojim se i službeni pa usporedo time i duhovni nivo Crkve,treba pozabaviti:
Hrvatski neki vodeći političari, idu kod astrologa što odveć to javno i priznaju a to je samo po sebi neizravno služenje Sotoni, primanjem njegovih inicijala putem „njegovih darova“. HDZ i SDP jednako služe istom Knezu,a glede same astrologije; toliko ju ima i u samome narodu, da nije niti čudo što imamo ovakvu vlast i daljnje viđen duh amblema „crvene petokrake“(pentagrama!) , znaka koji se čak jednako ubraja kao astrološki znak.
Ne brinu hrvatski „poganski elitisti i agnostici“ za HAC kao ni za ostala narodnosna pitanja oko održivosti i nagrižena integriteta,već za linije konstelacija zviježđa i inih sazvježđa. Idu i kod vračara,gatara i naručuju si izrade talismana. Poklonici su plemenitih metala, laži ,opsjena, dominacija i podaništvu izopačenih sljedbi i kultova! Dok ,razumnom se čovjeku imade moliti, da ga Bog takovih oslobodi.
Valja spomenuti pošast pojave duhovnih naklonosti astološkim i inim New Age praksama, meditacijama,yogi isl- od strane nekih upravnika, odvjetnika, ravnatelja škola i vrtića! Vjerski narode,roditelji-imajte opreza! Budni budite!!!
Kada smo kod samoga Sotone, imamo i zamjensku riječ za nj; a to je đavao iliti „diabolo“. Riječ diabolo znači djelitelj,razdjeljnik. Di- ablo podjela ablo, abilno znači moć ,statika ili podjela moćnih dijelova.
„Divide et impera“ duhovno-svjetovna je paradigma vlasti u službi Nečastivoga.
Zamislite razdjelu infrastrukture autocesta,to je razdioba hrvatskih teritorijalnih zona po „asfaltnim linijama“ što nije tako bezazlena stvar. Pamtimo iz ranijih povijesnih razdoblja,koliko podjele po fizičkim barijerama utiču na kulturološka kretanja i gubitke po istim segmentima.
Rezultate toga vrlo je lako sagledati i shvatiti,a Masonsku hijerarhiju poglavito , budući da joj je na samu vrhu, nadasve inspiracija i vodilja - sam Lucifer (njima: Veliki Arhitekt Svemira, Sunce)
Kada smo kod „podijeli pa vladaj“ , brojnost udruga što trebaju objediniti ista načela, može ovdje tumačiti utjecaj duhovne slabosti što otvara put djelovanju podzemnih sila. No to je teže razumljiva tema za one koji nisu duhovno koncipirani i slijede put „agnostika“ i takvima sličnim.
Ako kojim slučajem, javnost ima dvojbe da oko ovoga referenduma o izboru davanja autocesta u koncesiju, da ipak kojim slučajem netko ovdje stoji sa namjerama da zasjeni onaj protekli angažman oko pitanja biranja zastupnika za kojega mnogi mislimo da je možda relevantniji, treba sve samo budno pratiti –ovaj referendum ipak podržati,dati svoj potpis i nastaviti borbu.
Ukoliko se „monetizacija“ i davanje autocesta u koncesiju ipak učini; kao narod i subjekt opstanka na ovim prostorima -fizički zauzmimo svoj dio teritorija cestovnom uzurpacijom vozilima i svojim tijelima.
Na kraju osvrta, autor poručuje svome narodu: izvolite i nastavite glasati za sve ove vodeće predsjedničke tribune iza kojih stoje same puste riječi no nikakva djela. Iza kojih stoji sjena a ne naličje osobnosti koje bi se odgovorno dalo na dosljednost, izvrsnost i važnost od narodnih ciljeva.
Moramo pratiti ovaj slučaj i nakanu u vladajućoj mentalnoj i upravljačkoj sistematizaciji da njeni informativni stručnjaci ne plasiraju u javnost ponovnu sintagmu „spin off“ kao u slučaju pitanja oko outsorcing-a u državnim službama, što je načelno orwelijanski novogovor u subverzivnom predstavljanju vijesti unutar određenih ciljeva od određenih grupacija.
„Spin“ predstavlja obmanu javnosti, a ideja potječe od Freudova doba. Spin (engleski: vrtjeti) ili vrlo često Spin doktor su nove pomodne riječi su se udomaćile u medijima posljednjih godina, - osobito u politici, - odnosno u onom njenom dijelu koji se zove Odnosi s javnošću(PR). Zapravo se ovdje radi o jednoj formi propagande, kojom se nastoji izmanipulirati javnost i prikazati neke osobe, događaje ili proizvode boljim nego što stvarno jesu…
Da dodamo završne riječi poruke:
Što je referendumskih poticaja više, tim bolje; jer možemo dati od sebe najbolje i konačno se ponašati kao cjelina koja bi se trebala skrasiti nazivom u pravom smislu te riječi: HRVATSKA JAVNOST.
PRIKUPLJANJE POTPISA ZA REFERENDUM O PITANJU KONCESIJA NA AUTOCESTE, JE U TIJEKU!
Ovaj osvrt želim posvetiti našoj vrijednoj novinarki ,aktivistici i velikom borcu za pravdu,pod velikim imenom: Ivi Anzulović, zaslužnoj za otkrivanje „afere Gavrilović“
Pozdrav čitateljima dragovoljca.com
AUTOR ČLANKA: Josip Žuvela , portal ISTRASKOP
