|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Dobro došli u Caras Galadhon! Ovo je galadhrimski grad u kojem stoluje nasljednica
gospodara Celeborn i Galadriel, prijašnje Gospodarice Lóriena.Ona želi da se popnete gore i porazgovarate s njom.Ne dajte svojim srcima da klonu.Noćas ćete bar spavati na miru.Elentari vas očekuje“
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
twilight&shadow
-samo jedan pogled na njezin blog dovoljan je da vidite koliko je super i koliko zapravo talenta ima ova super cura 
(a vjerujete najbolja je mama koju netko može poželjeti)
eellwyn
-kad jednom započenete čitati njezinu priču-nećete moći stati,jednostavno ćete se zaljubiti u njezinu vilenjakinju i nikad vam neće biti dosta 
serena,sauni, ili hermiona
-a odaziva se i na nedimke poput candy,ribica,slatkica,eleina poluseka(MOJA poluseka),a možete je zvati i zaljubljenica u Harrya Pottera i vjerojatno niste ni posumnjali-živi u Hogwartsu i radi sve što prava čarobnica radi... 
Upozorenje i molba:
Molim vas da ne komentirate ako niste pročitali ono što sam napisala.Odmah brišem komentare kao što su:bok,kiss,pozz,posjeti moj blog i sl.Ako želite ostavite „trag“ a niste stigli pročitati ili nešto,možete to napraviti,samo nemojte da vam moj blog služi kao oglasna ploča za vaše blogove.Bilo kakav bezobrazan komentar brišem.Ne kažem da vam se moj blog ili ono što pišem mora sviđati,ali onda barem navedite neki razlog.Ovdje komentirajte stvari uz priču ili LOTR,a za sve ostalo možete posjetiti moj matični blog (KLIK) Nadam se da ćete uživati na ovome i drugome blogu.
Moje je ime je Elentari.Jedna sam mlada she-elf i živim u Lothlorienu,koji je najljepši na cijelom svijetu.jer nigdje druge ne rastu mallorni,niti elanori,niti niphredili. Jedan lik u mojoj priči se zove poput mene ali to nisam ja,nego mi je baš tom liku pristajalo baš to ime.Želite li stupiti u kontakt sa mnom možete poslati mail ili izravno se prebaciti na MSN razgovor,sve preko iste adrese,iliti:
sany778@hotmail.com
Jako volim Gospodara prstenova i to je definitivno najbolji film i najbolja knjiga na svijetu.Osobno najviše volim Rohance,iako sam ja Noldorka,i najviše volim zemlju Rohan,iako ja živim u Lorienu.Najčešće me možete naći na Hr Tolkien boardu među divnim i prekrasnim,a i posebno talentiranim ljudima!
Malo sam bila zapostavila pisanje,imala nekoliko problema,
ali sad je sve riješeno,vraćam se.UŽivajte!!!)
Elboron je došao toliko lijepo Tieny i poželio je reći nešto lijepo i utješno ali riječi jednostavno nisu dolazile iz njegovih usta.Samo je stavio svoj topli dlan na njezino rame,kad se ona okrenula i bacila u njegovo naručje.Nastavila je plakati još glasnije nego prije.Obgrlio ju je svojim snažnim rukama,a ona je naslonila svoju glavu preko njegovog ramena.Njezina dugo,crna kosa migoljila mu se pod prstima.Bila je mekana i Elboron je znao da bi ovako mogao grliti Tienniu godinama. Jedno vrijeme nije mogao shvatiti ništa drugo,ali njegov brat intenzivno je zurio u njega.Iz očiju mu je sijao strah,ali i nekakva mržnja i otrov.Elboron to nije mogao shvatiti,unatoč bliskosti sa bratom.Što znači taj pogled?Bilo je to Elboronu jako čudno,ali nije sada bilo vrijeme za raspravljanje o tome.“Osim toga“,mislio je Elboron, „možda je to samo posljedica neprospavane noći i velike tuge za Kraljem.“Bilo je to mišljenje i logično ali Voronwe je imao gore probleme na umu,koje nitko nije primjetio.Tiennia je bila sretna što je netko uz nju.Privinula se uz Elborona ne mareći ni za što drugo na svijetu.
Eldarion,Aneeren i Saunielle su bili svatko u svojoj sobi.Aneeren je izvadila staru prašnjavu kartu iz jednog ormara.Prisjećala se kako se nije usuđivala pitati oca ni majku o toj karti.no ipak svojoj majci nije mogla sakriti uzbuđenje,jer je tog dana Aneeren bila puno mlađa.Bila je sretna i stalno je cupkala na nozi,ili pak pjevušila nekakve stare dječje pjesmice iako se trudila ostati smirena.Možda bi njezino uzbuđenje bilo još više tog dana da je znala što će sve doživjeti zbog te karte.Možda bi se u njoj pojavio i strah.
„Vidim ti u očima,dijete moje“-započela je tog dana njezina majka. „uznemirenost što kola tvojim duhom,a ja te neću pitati što je to jer već nekako naslućujem da si pronašla ono što ti je rođenjem bilo suđeno da pronađeš.Zabranjeno mi je da ti kažem više ali kada dođe vrijeme sjeti se mjesečevog sjaja i njegove Pohbee“Zatim je nešto promrmljala na vilenjačkom jeziku.
Aneeren se sjetila kako se nasmijala pri spominjanju riječi Pohbee. Bilo je jasno da je to nekakvo ime,ali bilo je neobično i poprilično...ružno...Ipak nešto je vezalo Aneeren uz njega pogotovo zato što joj majka nije ništa više rekla,koliko god se Aneeren trudila.Arwen je bila uzrujana tog dana.
Neobično je to što se Aneeren baš u ovom trenutku toga sjetila.Karte,neobičnog razgovora sa majkom,pa i proročanstva koje je pisalo na karti.Bilo je ispisano na nekom neobičnom jeziku.Aneeren je sve to bilo nejasno.Zatim se ponovno sjetila svog oca. Bila je Aneeren najstarija Elessarova kćerka.Boljelo ju je srce pri pomisli na smrt oca,ali i na njezinu sestricu Elen.Elen je sada neutješno plakala,a ona je trebala biti uz nju.Ali nije mogla smoći snage. Ovako daleko od svega,u samoći,držala je se hrabro,ali se bojala da kad bi vidjela samrtničku postelju i uplakanu Elen da bi se i sama srušila.Osjećala je da bi se prepustila nepodnošljivoj boli,što nikako nije željela.
Aneeren zamišljeno priđe prozoru.Vidjela je Legolasa kako sjedi na citadeli gledajući u daljinu i razmišljajući.Nije mogla zamisliti koliko Legolas godina živi u Međuzemlju,niti o čemu razmišlja.Ipak primjetila je zabrinutost na njegovom licu,pa i namrštenost.Zlaćana kosa mu se vijorila na vjetru.Aneeren osjeti veliko poštovanje prema njemu.Bio je jedan od posljednjih vilenjaka u Međuzemlju.A osim toga bio je i veliki prijatelj njegova oca. Aneeren je čak poželjela da mu se približi i željela je razgovarati ali joj se on učini nekako sjetan. Nije razumjela što ga je tako jako morilo,kakve brige.posebno zašto tako zuri u mjesec.
Sjao je stvarno lijepo a onda u trenutku odzvone u Aneerenoj glavi majčine davne riječi: „sjeti se mjesečevog sjaja i njegove Pohbee....“
Aneeren potrči po kartu kao da će na njoj naći nešto novo.Samo je znala da su majčine nejasne riječi bile povezane sa mjesečevim sjajem.A ovaj mjesec što je izišao ovu noć je svijetlio tako jako.Toliko da je čak smirivao.Dao je Aneeren snagu da preboli oca i snagu da prihvati izazov što ju je čekao.Ali Aneeren stvari ipak nisu postale jasnije.Ništa ju nije povezivalo uz ime Pohbee.Pa iako Anee nije znala što znala je da ta karta nešto znači. Bio je već mrak u njezinoj sobi,i Aneeren poželi pogledati još jednom kartu.Ali bojala se upaliti svijeću jer bi mogla umanjiti bliještanje i svjetlinu Mjeseca koji je tako opčinio Aneeren.Zato je kratku stavila na prozorsko okno da je razgleda pod svjetlom mjesečine.Karta je bila nacrtana na starom pergamentu,mnogo hrapavije i starijem od običnih pergamenata. Crte su bile fino povučene,a sam crtež nije bio ništa poseban,kao što bi se to očekivalo. Bila je to slika Minas Tiritha i okolnih planina.Nakon nekog vremena Aneeren osjeti nešto čudno.Crte karte kao da su počele titrati i premještati po karti.
„Sad bi bilo dosta,moram se primiriti“-pomislila je Aneeren i ponovno pogledala u mjesec. Mislila je da joj se to pričinilo zbog toga što nije dugo spavala.Ali ponovan pogled na kartu ju je uvjerio u drukčije.Na jednom mjestu je žarko svijetlila.Aneeren je prešla rukom preko tog dijela i on joj se učinio gladak,dok je ostatak karte bio hrapav.Osvijetljeni dio je prikazivao mali krivudavi puteljak u planini koja je bila najbliža debelim bedemima grada.Aneeren nije znala šta bi to moglo biti,a nerazumljivo proročanstvo na karti je počelo blijedjeti,a Aneeren se bojala da će ga potpuno izgubiti.Brzo je maknula kartu sa mjesečine i ona je opet poprimila stari oblik.Ona je ponovno bila jedna sasvim obična karta Minas Tiritha....
Cijelu noć su uz nju bili Legolas i Gimli. Legolas je bio mučaljiv i zamišljen,ali nije plakao. Bol je podnosio u sebi.Gimli se zato nije sramio pustiti suze za Aragornom. Bio je jako tužan.Bilo je to slično ne toliko davnog dana kada je u Dom Kraljeva položen vitez Gondora,polutan Meriadoc.Njegova postelja je bila pored Kraljeve.Tu je stajao Voronwe,potpuno shrvan.Elboron nije gledao u kralja,nego kroz otvoren prozor,u puni mjesec koji je već izvirio. Osvjetljavao je live mrtvog kralja,nad čijim tijelom je stajala Tiennia. Elboron se bojao išta reći iako je žarko želio utješiti Tieny.Želio je prekinuti njezin plač, biti uz nju,ali se nije usuđivao približiti joj se.Elboron se prisjećao kako je njemu bilo kada je usnuo njegov otac,gospodar Ithiliena,Faramir.
Ah,njegov otac!Sve je bilo drukčije dok je on bio živ.Rijetko je svijet vidjeo tako čvrstog vladara.Kad je Faramir preuzeo vlast,Ithilien je bio skoro pa potpuno uništen bitkama koje su se prije vodile na tom području. Sve je bilo opustošeno,razrušeno.Faramir je bio mudar, čak toliko da je i kralj Elessar primao njegove savjete. Bili su oni dobri prijatelji. Pa i Faramirove žena,prelijepa gospa Eowyn ga je voljela.Sada bi zasigurno plakala da je za to saznala.Elboron je u mislima vidjeo njezine suze.Suze,slične onim Tiennijinim.Elboron je još jednom svrnuo pogled prema mjesecu.
Nije ni shvatio da ga je Legolas već duže vremena promatrao.Elboron se zacrvenio kad je uhvatio pogled vilenjaka i brzo je svrnuo pogled.Uvijek se tako ponašao u društvu vilenjaka. Izbjegavao je čak prodoran pogled kraljice Arwen.Bio je puno bliži sa Kraljem nego sa Kraljicom.Imao je osjećaj da bi svaki vilenjak koji ga je pogledao znao sve što je pomislio.Pa i bio je u pravu.Legolas je osjetio.Osjetio je Elboronove sumnje,poigravanja oko srca kad mu se u misli uvuče Tiennijin plač i tihi jecaji.Legolas je lagano kimnuo Elboronu, podarivši mu tako neku novu snagu i ulivši nadu u srce.
Elboron se laganim korakom približio Elentari(nesvjesno je primio njezin nadimak koji su joj vilenjaci prišili....valjda je osjećao prisnost s njom..ili je barem želio da tako bude). Njegov koraci su odzvanjali na kamenom podu u jednakosti već ustaljenih zvukova. Svojim korakom narušio je tišinu koja se pojavljivala između Tienninog plača i jecaja.Ali istim korakom dao je novu nadu za Tienniu i izmamio prvi smiješak u Gondoru već nekoliko sati. Nije to baš bio pravi osmijeh,ali za ovako tužan dan bio je i više nego dosta.Osmijeh je pripadao Legolasu,koji je uspio pronaći snagu za dalje,čak i u ovako teškom trenutku. Legolas je odmah nakon toga izišao van,tako lagano da nitko nije ni primjetio da je otišao.Izišao je na citadelu i sjeo ispred Doma.Sada je i on promatrao mjesec.Nije znao koliko vremena je prošlo kad se,doslovce niotkud, pojavio galeb. Letio je visoko na nebu,tako ga su ga samo vilenjačke oči mogle vidjeti.Bio je veličanstven,a oglasio se prodornim krikom.Činilo se da je tako blizu ali već nakon nekoliko sekundi poletio je kao strijela,gubeći se u daljini prema zapadu.Prema Lukama.Prema moru.Bilo je to prečudno da bi bila slučajnost.Da se to desilo baš sada,u odlučujućem trenutku,kada je Legolas Zelenlisti morao odlučiti što će dalje sa životom. Razmišljao je dugo i temeljito ali njegova sudbina je zapravo već bila zapečaćena. I to još davno kada mu se prvi put ukazao galeb kako mu je i navijestila vladarica Loriena, šumska djeva Galadriel.Ona je sada već bila daleko preko mora,u Neumirućim zemljama gdje je i Legolas morao poći.Nije više mogao naći mira u Međuzemlju.Sada kad je Elessar počinuo morao je poći,ali strašno se bojao reći to Gimliju. Bojao se njegove reakcije. Gimli je imao neobično dugačak život za jednog patuljka.Legolas je znao,da kad bi on otišao da bi Gimlijev život isto završio. Nije želio biti uzrokom Gmlijeve smrti,ali isto tako je znao da to jednostavno mora učiniti.Otisnuti se put mora....
Ali to vrijeme je davno prošlo. Eldarion je sada sam stajao na pragu sobe promatrajući kraljicu.Ponovno je primjetio da se nešto u njoj promijenilo,ali baš poput svog oca, nije mogao naći prave riječi za to. A bio je on plemićkog soja kakvog se nije viđalo svaki dan,
te je bio pametan i obrazovan,i nije bilo onoga koji bi se mogao pohvaliti tim sojem kakvim se mogao pohvaliti Eldarion.No ,danas,prvi ali ne i zadnji put,Eldarion je poželio da nije nasljednik kralja. Jer kraljevati je bila poslastica,ali i teška muka,kakvu Eldarion još nije mogao spoznati.Ipak,bio je on mudar,sasvim zreo da kraljuje. U srcu je bio hrabar,ali nije bio brzoplet. Volio je pomno razmisliti prije povlačenja poteza,ali nakon toga nije mu falilo odlučnosti. Tako je bilo i sada;nakon što je časkom porazmislio što će reći majci polako joj je prišao. Bilo mu je teško gledati je tako tužnu,ali nije imao druge.
„Majko“-sasvim tiho je prozborio Eldarion.
A Arwen se i dalje nije micala,niti se pogled u njezinim hladnim očima promijenio. Vidjelo se u njima da joj se srce slamalo od boli. Boli koju je Eldarion jasno mogao razumjeti i shvatiti. Baš svi su oplakivali kralja,ali kolika je samo mogla biti tuga u srcu njegove majke,koja je kralja toliko voljela??Pa,zbog njega se odrekla besmrtnog života.Ona je sada mogla biti najljepša vilin-djeva negdje u Neumirućim zemljama i mogla je biti sretna uz svog vilin-oca i vilin-braću Elladana i Elrohira.Umjesto toga,ona sad plače za njegovim ocem.Eldarion je nesvjesno stavio ruke na Arwenina ramena kako bi joj dao podršku u ovako teškom trenutku. Na dodir njegove ruke,Arwen kao da se prenula iz razmišljanja.Okrenula se prema Eldarionu i slabašnim je glasom punim tuge prozborila:
-„Eldarione....“
Eldarion je žustro kleknuo pre nju. Bio je nervozan i zbunjen,ali znao je što ga očekuje.
-„Eldarione,sine Elessarov-započe ona,polagano-tvoj otac je usnuo sa spoznajom da je njegov sin jedinac sposoban da bude kralj.Znao je da nećeš uzmaknuti pred velikom zadaćom koja te očekuje i koju ti je bilo nemoguće izbjeći. Možeš samo pokleknuti i odvesti ove zemlje u propast ili postati dostojan nasljednik Elessarov.Tvoj otac se nadao da će tvoja vladavina uspjeti održati mir u ovim zemljama.“
Eldariona je već hvatao strah,ali se svim snagama trudio to prikriti. Ipak njegovoj majci,kćeri Eldara,ništa se nije moglo sakriti.
-„Bez brige.Eldarione,ja....“-zastala je,predosjećajući sinovu reakciju-„moram napustiti ovu zemlju.Nakon smrti tvog oca jednostavno ne mogu ostati ovdje. Moram poći u Lothlorien. Znam da ćeš ti ostati ovdje pravedno vladati i znam da ćeš paziti na svoje sestre.Svašta će vas snaći,predosjećam to,a nešto je već zapisano u proročanstvima.Ali ja ne mogu s vama na vaša životna putovanja, ja slijedeće jutro odlazim.“
Eldarion se nije obazirao na više nego neobični dio kojeg je njegova majka rekla o nekakvim nedaćama i proročanstvima,bilo mu je puno više gore što je njegova majka tako brzo odlazila. Znao je da će jednom doći i taj dan,ali ne da će to biti sada,kad mu je najteže.
-„Sutra!!!“-kriknuo je-Majko ali ti ne možeš otići.Ne smiješ otići.Ja ne znam vladati jer nisam rođen da budem kralj.Nisam nasljednik takve plemenite osobe kakav je bio moj otac. Ja ne znam put kojim trebam poći.Pa i ako je on zacrtan,ja ga neću moći naći. Ja ne mogu....“
Arwen je podigla ruku zaustavivši tako Eldarionovu bujicu riječi.Zastala je trenutak a onda je blago započela:
-Ja ću uvijek biti uz tebe.Ako ne tijelom,onda duhom. Isto tako i tvoj otac.Imaš mnogo prijatelja na svojoj strani. Zato.....zato što su svi voljeli tvog oca.....“
Pa iako se Eldarion nadao da će Arwen reći još nešto korisno,ona je samo ponovno pustila suze. Preteška da bi ih Eldarion mogao gledati.
Do kraja noći pošao je u svoju sobu.Imao je mnogo toga o čemu je trebao dobro razmisliti,prije nego što njegova majka ode.Njegove sestre Aneeren i Saunielle su također bile u svojim sobama.Jedino je Tiennia bila cijelu noć uz oca.Nadala se da će se probuditi još jednom.
