Ali to vrijeme je davno prošlo. Eldarion je sada sam stajao na pragu sobe promatrajući kraljicu.Ponovno je primjetio da se nešto u njoj promijenilo,ali baš poput svog oca, nije mogao naći prave riječi za to. A bio je on plemićkog soja kakvog se nije viđalo svaki dan,
te je bio pametan i obrazovan,i nije bilo onoga koji bi se mogao pohvaliti tim sojem kakvim se mogao pohvaliti Eldarion.No ,danas,prvi ali ne i zadnji put,Eldarion je poželio da nije nasljednik kralja. Jer kraljevati je bila poslastica,ali i teška muka,kakvu Eldarion još nije mogao spoznati.Ipak,bio je on mudar,sasvim zreo da kraljuje. U srcu je bio hrabar,ali nije bio brzoplet. Volio je pomno razmisliti prije povlačenja poteza,ali nakon toga nije mu falilo odlučnosti. Tako je bilo i sada;nakon što je časkom porazmislio što će reći majci polako joj je prišao. Bilo mu je teško gledati je tako tužnu,ali nije imao druge.
„Majko“-sasvim tiho je prozborio Eldarion.
A Arwen se i dalje nije micala,niti se pogled u njezinim hladnim očima promijenio. Vidjelo se u njima da joj se srce slamalo od boli. Boli koju je Eldarion jasno mogao razumjeti i shvatiti. Baš svi su oplakivali kralja,ali kolika je samo mogla biti tuga u srcu njegove majke,koja je kralja toliko voljela??Pa,zbog njega se odrekla besmrtnog života.Ona je sada mogla biti najljepša vilin-djeva negdje u Neumirućim zemljama i mogla je biti sretna uz svog vilin-oca i vilin-braću Elladana i Elrohira.Umjesto toga,ona sad plače za njegovim ocem.Eldarion je nesvjesno stavio ruke na Arwenina ramena kako bi joj dao podršku u ovako teškom trenutku. Na dodir njegove ruke,Arwen kao da se prenula iz razmišljanja.Okrenula se prema Eldarionu i slabašnim je glasom punim tuge prozborila:
-„Eldarione....“
Eldarion je žustro kleknuo pre nju. Bio je nervozan i zbunjen,ali znao je što ga očekuje.
-„Eldarione,sine Elessarov-započe ona,polagano-tvoj otac je usnuo sa spoznajom da je njegov sin jedinac sposoban da bude kralj.Znao je da nećeš uzmaknuti pred velikom zadaćom koja te očekuje i koju ti je bilo nemoguće izbjeći. Možeš samo pokleknuti i odvesti ove zemlje u propast ili postati dostojan nasljednik Elessarov.Tvoj otac se nadao da će tvoja vladavina uspjeti održati mir u ovim zemljama.“
Eldariona je već hvatao strah,ali se svim snagama trudio to prikriti. Ipak njegovoj majci,kćeri Eldara,ništa se nije moglo sakriti.
-„Bez brige.Eldarione,ja....“-zastala je,predosjećajući sinovu reakciju-„moram napustiti ovu zemlju.Nakon smrti tvog oca jednostavno ne mogu ostati ovdje. Moram poći u Lothlorien. Znam da ćeš ti ostati ovdje pravedno vladati i znam da ćeš paziti na svoje sestre.Svašta će vas snaći,predosjećam to,a nešto je već zapisano u proročanstvima.Ali ja ne mogu s vama na vaša životna putovanja, ja slijedeće jutro odlazim.“
Eldarion se nije obazirao na više nego neobični dio kojeg je njegova majka rekla o nekakvim nedaćama i proročanstvima,bilo mu je puno više gore što je njegova majka tako brzo odlazila. Znao je da će jednom doći i taj dan,ali ne da će to biti sada,kad mu je najteže.
-„Sutra!!!“-kriknuo je-Majko ali ti ne možeš otići.Ne smiješ otići.Ja ne znam vladati jer nisam rođen da budem kralj.Nisam nasljednik takve plemenite osobe kakav je bio moj otac. Ja ne znam put kojim trebam poći.Pa i ako je on zacrtan,ja ga neću moći naći. Ja ne mogu....“
Arwen je podigla ruku zaustavivši tako Eldarionovu bujicu riječi.Zastala je trenutak a onda je blago započela:
-Ja ću uvijek biti uz tebe.Ako ne tijelom,onda duhom. Isto tako i tvoj otac.Imaš mnogo prijatelja na svojoj strani. Zato.....zato što su svi voljeli tvog oca.....“
Pa iako se Eldarion nadao da će Arwen reći još nešto korisno,ona je samo ponovno pustila suze. Preteška da bi ih Eldarion mogao gledati.
Do kraja noći pošao je u svoju sobu.Imao je mnogo toga o čemu je trebao dobro razmisliti,prije nego što njegova majka ode.Njegove sestre Aneeren i Saunielle su također bile u svojim sobama.Jedino je Tiennia bila cijelu noć uz oca.Nadala se da će se probuditi još jednom.
Post je objavljen 04.04.2007. u 16:52 sati.