Malo sam bila zapostavila pisanje,imala nekoliko problema,
ali sad je sve riješeno,vraćam se.UŽivajte!!!)
Elboron je došao toliko lijepo Tieny i poželio je reći nešto lijepo i utješno ali riječi jednostavno nisu dolazile iz njegovih usta.Samo je stavio svoj topli dlan na njezino rame,kad se ona okrenula i bacila u njegovo naručje.Nastavila je plakati još glasnije nego prije.Obgrlio ju je svojim snažnim rukama,a ona je naslonila svoju glavu preko njegovog ramena.Njezina dugo,crna kosa migoljila mu se pod prstima.Bila je mekana i Elboron je znao da bi ovako mogao grliti Tienniu godinama. Jedno vrijeme nije mogao shvatiti ništa drugo,ali njegov brat intenzivno je zurio u njega.Iz očiju mu je sijao strah,ali i nekakva mržnja i otrov.Elboron to nije mogao shvatiti,unatoč bliskosti sa bratom.Što znači taj pogled?Bilo je to Elboronu jako čudno,ali nije sada bilo vrijeme za raspravljanje o tome.“Osim toga“,mislio je Elboron, „možda je to samo posljedica neprospavane noći i velike tuge za Kraljem.“Bilo je to mišljenje i logično ali Voronwe je imao gore probleme na umu,koje nitko nije primjetio.Tiennia je bila sretna što je netko uz nju.Privinula se uz Elborona ne mareći ni za što drugo na svijetu.
Eldarion,Aneeren i Saunielle su bili svatko u svojoj sobi.Aneeren je izvadila staru prašnjavu kartu iz jednog ormara.Prisjećala se kako se nije usuđivala pitati oca ni majku o toj karti.no ipak svojoj majci nije mogla sakriti uzbuđenje,jer je tog dana Aneeren bila puno mlađa.Bila je sretna i stalno je cupkala na nozi,ili pak pjevušila nekakve stare dječje pjesmice iako se trudila ostati smirena.Možda bi njezino uzbuđenje bilo još više tog dana da je znala što će sve doživjeti zbog te karte.Možda bi se u njoj pojavio i strah.
„Vidim ti u očima,dijete moje“-započela je tog dana njezina majka. „uznemirenost što kola tvojim duhom,a ja te neću pitati što je to jer već nekako naslućujem da si pronašla ono što ti je rođenjem bilo suđeno da pronađeš.Zabranjeno mi je da ti kažem više ali kada dođe vrijeme sjeti se mjesečevog sjaja i njegove Pohbee“Zatim je nešto promrmljala na vilenjačkom jeziku.
Aneeren se sjetila kako se nasmijala pri spominjanju riječi Pohbee. Bilo je jasno da je to nekakvo ime,ali bilo je neobično i poprilično...ružno...Ipak nešto je vezalo Aneeren uz njega pogotovo zato što joj majka nije ništa više rekla,koliko god se Aneeren trudila.Arwen je bila uzrujana tog dana.
Neobično je to što se Aneeren baš u ovom trenutku toga sjetila.Karte,neobičnog razgovora sa majkom,pa i proročanstva koje je pisalo na karti.Bilo je ispisano na nekom neobičnom jeziku.Aneeren je sve to bilo nejasno.Zatim se ponovno sjetila svog oca. Bila je Aneeren najstarija Elessarova kćerka.Boljelo ju je srce pri pomisli na smrt oca,ali i na njezinu sestricu Elen.Elen je sada neutješno plakala,a ona je trebala biti uz nju.Ali nije mogla smoći snage. Ovako daleko od svega,u samoći,držala je se hrabro,ali se bojala da kad bi vidjela samrtničku postelju i uplakanu Elen da bi se i sama srušila.Osjećala je da bi se prepustila nepodnošljivoj boli,što nikako nije željela.
Aneeren zamišljeno priđe prozoru.Vidjela je Legolasa kako sjedi na citadeli gledajući u daljinu i razmišljajući.Nije mogla zamisliti koliko Legolas godina živi u Međuzemlju,niti o čemu razmišlja.Ipak primjetila je zabrinutost na njegovom licu,pa i namrštenost.Zlaćana kosa mu se vijorila na vjetru.Aneeren osjeti veliko poštovanje prema njemu.Bio je jedan od posljednjih vilenjaka u Međuzemlju.A osim toga bio je i veliki prijatelj njegova oca. Aneeren je čak poželjela da mu se približi i željela je razgovarati ali joj se on učini nekako sjetan. Nije razumjela što ga je tako jako morilo,kakve brige.posebno zašto tako zuri u mjesec.
Sjao je stvarno lijepo a onda u trenutku odzvone u Aneerenoj glavi majčine davne riječi: „sjeti se mjesečevog sjaja i njegove Pohbee....“
Aneeren potrči po kartu kao da će na njoj naći nešto novo.Samo je znala da su majčine nejasne riječi bile povezane sa mjesečevim sjajem.A ovaj mjesec što je izišao ovu noć je svijetlio tako jako.Toliko da je čak smirivao.Dao je Aneeren snagu da preboli oca i snagu da prihvati izazov što ju je čekao.Ali Aneeren stvari ipak nisu postale jasnije.Ništa ju nije povezivalo uz ime Pohbee.Pa iako Anee nije znala što znala je da ta karta nešto znači. Bio je već mrak u njezinoj sobi,i Aneeren poželi pogledati još jednom kartu.Ali bojala se upaliti svijeću jer bi mogla umanjiti bliještanje i svjetlinu Mjeseca koji je tako opčinio Aneeren.Zato je kratku stavila na prozorsko okno da je razgleda pod svjetlom mjesečine.Karta je bila nacrtana na starom pergamentu,mnogo hrapavije i starijem od običnih pergamenata. Crte su bile fino povučene,a sam crtež nije bio ništa poseban,kao što bi se to očekivalo. Bila je to slika Minas Tiritha i okolnih planina.Nakon nekog vremena Aneeren osjeti nešto čudno.Crte karte kao da su počele titrati i premještati po karti.
„Sad bi bilo dosta,moram se primiriti“-pomislila je Aneeren i ponovno pogledala u mjesec. Mislila je da joj se to pričinilo zbog toga što nije dugo spavala.Ali ponovan pogled na kartu ju je uvjerio u drukčije.Na jednom mjestu je žarko svijetlila.Aneeren je prešla rukom preko tog dijela i on joj se učinio gladak,dok je ostatak karte bio hrapav.Osvijetljeni dio je prikazivao mali krivudavi puteljak u planini koja je bila najbliža debelim bedemima grada.Aneeren nije znala šta bi to moglo biti,a nerazumljivo proročanstvo na karti je počelo blijedjeti,a Aneeren se bojala da će ga potpuno izgubiti.Brzo je maknula kartu sa mjesečine i ona je opet poprimila stari oblik.Ona je ponovno bila jedna sasvim obična karta Minas Tiritha....
Post je objavljen 27.04.2007. u 19:05 sati.