WEEEEEEEEEEEEEEEEE
četvrtak, 15.07.2010.
Bijeg sa klokanom
...Probudio sam se sa vrećicom na glavi i nisam se mogao pomaknuti,bio sam zavezan lancima a pored mene je bila Španjolska žirafa. Bilo je jako zagušljivo i glasno se čuo automobilski motor. Bio sam otet i svaku sekundu sam bio bliže Karibima. Žirafa je bila mirna i imala je plave zjenice. Automobil je skakutao po neravnoj cesti kao da se vozimo po Đakovačkoj katedrali u Keopsovo vrijeme. Nakon par dugih sati vožnje i proplakanih noći automobil se zaustavio i izvukli su me van. Nisam čuo nikakve glasove samo tapšanje krnje piramide od pod. Žirafu su pustili i ona je pojela drvo i legla spavat. Mene su stavili na klokana i opet smo krenuli negdje. I dalje mi nisu htjeli maknuti vrećicu s glave pa nisam znao koje je doba dana ali mislim da je bila kasna noć. Par minuta smo hodali u tišini a onda je klokan dobio proljev pa smo morali stati. Nije dugo prošlo i opet smo krenuli a vjetar je lagano puhao osvježavajući prohladnu ljetnu svinjariju. Nakon 3 sekunde rastezanja stigli smo negdje,nisam znao gdje jer sam i dalje imao vrećicu na glavi. Lagano su me gurnili uz stepenice do mekih vrata od jabukovog lista. Pozvonili su na vrata i netko im je otvorio i tiho se nasmijao. Uveli su me unutra zajedno sa klokanom i skinuli mi vrećicu sa glave i bacili me u mračnu sobu prije nego što sam uspio vidjeti njihova lica. U sobi je bio samo jacuzzi sa podebljanom crtom oko poda da se ne vidi raspleteno sijeno na carini sa Bugarskom. Unutra je bilo vode dosta da se u njoj omace 3 manja bika i levitirajući svećenik. Opustio sam se kao da sam kod kuće i ušao u jacuzzi i zaspao. Kad sam se probudio mačka je podvila rep i stražar je otvorio vrata. Bili su to dosta veliki i mišićavi ljudi sa trakama maćuhica oko struka. Jedan me snažno uhvatio za vrat i podignuo gore dok me drugi spank po rebrima. Zavezali su mi ruke ptičjim perjem i gurnili me ispred sebe da hodam. Prolazio sam velikim hodnicima koji su me podsjećali na sajam šešira u Istri. Odveli su me do vrata,otvorili ih i šutnili me u stražnjicu tako da sam doslovno uletio u sobu. Bila je renesansno uređena,na sredini je bio antički stol gdje je Hefest prvi put izgubio nevinost a desno od njega je bio HDTV. Za stolom je sjedio legendarni Nebojša Clinton,vođa svih gerilskih štandova po cijeloj Dalmaciji i opće poznati veproljubac. Nasmijao mi se sa smiješkom i rekao da sjednem i ponudio mi ljuljačku koju je na stropu držalo 15 vilenjaka. Nesigurno sam sjeo a on se i dalje samo smijao,već mi je počelo biti neugodno. Počeo mi je objašnjavati današnje stanje košnje borovih iglica i nerazmetno nadmetanje prozorskih okvira bez mogućnosti kategorizacije. Pričekao sam da stane sa svojom pričom pa sam ga onda nesigurno upitao što točno želi od mene. Rekao mi je da sam njegov poslanik koji će donijeti promjenu u narodu ako mu odem u HEP uplatit avionske karte za Mađarsku. Ja sam odbio jer ja imam svoju misiju koju moram izvršit i ona mi je prioritet. Strogo me pogledao i opet se nasmijao,ovaj puta jako jako zlobno. Pozvao je nazad stražare i rekao im da mi mogu slobodno odsječ privjesak za steroide. Silno sam se uplašio i uspio se provući divovskom stražaru ispod nogu i potrčao sam dugim hodnikom kolko me biser plavi prepoznao. Ispred svoje ćelije sam vidio klokana i brzo iz njegovog tobolca izvadio bacač raketa i reket za kriket. Prvo sam puknio jednu raketu u zrak u znak upozorenja ali se strop počeo urušavati tako da sam brzo sjeo na klokana i snažnim galopom smo izjurili iz tog skrovišta. Vani je još bio mrak i nalazili smo se u nekom perifernom dijelu prašume. Ulaz u skovište je bio u potpunosti razrušen i nema šanse da me netko od njih uhvati. Klokan i ja smo nastavili dalje niz vodopad i klokan je morao na veliku nuždu,kad je završio sa nuždanjem ja sam ga opet zasedlo i polako smo krenuli. Nismo napravili ni 5 metara a ja sam dobio čudan osjećaj i automatski sam pogledao iza sebe. Govneta više nije bilo...
