WEEEEEEEEEEEEEEEEE
nedjelja, 22.02.2009.
Potraga u šumi
Dolazio je izvana,točnije ispred Zagrebačke filharmonije koja se nalazila u šumi. Osjetio sam jak povjetarac jer sam zaboravio zatvoriti prozor koji je bio umno odsutan. Nakon izvjesnog vremena sam odlučio napraviti prekretnicu u svom životu i krenuti u tu šumu da nađem izvor zvuka jer je postalo očito da se skok u vodu s vrha planine neće ostvariti bez patliđana. Otvorio sam vrata svoje sobe i nakon 3.4235 sekunde ih zatvorio čvrsto stišćući majonezu od gljiva. Nije mi bilo jasno zašto to radim ali počeo sam igrati nogomet s okružnim tužiteljem. Nakon završene utakmice (3:3 za mene) ušao sam u mračnu šumu sa retrovizorom za petama. Bilo je vrlo svježe vani jer je ranije tog stoljeća pao snijeg. Zvuk je bio sve glasniji jer sam mu se sve više približavao. Odjedanput je sve zamrlo i postalo sablasno tiho. Gotovo je nečujno T-Rex prošao pored mene i dodirnio me salvetom živopisnih trupla. Nastavio sam hodati u smjeru odakle je prije dolazio zvuk i ugledao sam veliku špilju veličine jedne manje kuće od 500 kvadrata. Vidio sam da se nešto unutar špilje miče i ja sam potrčao unutra. To nešta se kretalo ultrabrzo i ja sam to slijedio kao vjeran pas svoj stol za peglanje. Ubrzo sam postao svjestan da ovdje nema bonova za mijenjanje tehničke olovke i da sam u potpunosti izgubljen među velikim stablima od stakla. Oprezno sam izvukao mobitel iz džepa i upalio Bluetooth da pošaljem vatrogascima nove slike sanitarija. Na mobitelu je velikim slovima pisalo : NEMA MREŽE,PRAŠINA OČIŠĆENA. Nakon petog pokušaja sam odustao od zavrtanja plinske boce i posvetio se traženju izlaza. Čuo sam da odnekud žubori voda. Naglo sam potrčao i nisam ni primjetio kada sam pao ravno u duboki kanjon....
