sedmodnevni spiritualni program
10.12.2007., ponedjeljak
NEGATIVNI OSJEĆAJI
ISPOVJED, PSIHOTERAPIJA, IGRE ISTINE I KNJIGE SAMOPOMOĆI
10.12.2007.g.  Ispovjed je najstariji oblik pomoći tjeskobnoj duši ili preopterećanoj psihi. Kršćani su si dali ekskluzivno pravo na ispovijed proglasivši je sakramentom.  No, neka vrsta Ispovijedi je poznata i kod starih naroda (Sirijaca, Frigijaca, Grka…). Postoji i u budizmu. Čovjekova duboka potreba da olakša savjest, da izgovori ono što je, po njemu, loše učinio, je stara koliko i mišljenje i govor.  Još vam prenosim tibetanske misli i svjetonazore, ali u svjetlu tih nama dalekih i egzotičnih misli nastojim i osvijetliti neka gibanja na Zapadu.Većina zapadnjaka osjeća nelagodu kad se moraju suočiti s negativnim osjećajima u sebi, ali Tibetanci tvrde da nisu osjećaji sami po sebi negativni, nego naš odnos naspram njih (krivnja i potiskivanje). Svi osjećaji su potrebni za preživljavanje i svi su bitni za postizanje iskustava. Vezanosti i vezivanja za određene osjećaje donose nevolje..  Osjećaji zapadnjaka su postali prilično opterećujući. O tome svjedoči porast psiho-mentalnih smetnji, izgubljenost između svećenika i psihijatra, jer više nijedan od njih ne uživa potpuno povjerenje depresivnog i nesretnog modernog čovjeka.  Zato cvjeta nova vrsta literature, a pomoć i samopomoć postaju načini života.  Pozorno zavirite u ove nasumično izabrane naslove, svi u sebi sadrže riječ snaga i moć. Može li se čovjek gladan moći još spasiti sam od sebe.  Osjećaji su negativni samo dok smo ulovljeni u njihovu zamku, zbog čega gubimo dodir sa dubljim aspektima sebe.Negativni postaju kad reagiramo na njih vezivanjem ili odbijanjem, jer tada patimo od suženja svijesti i identiteta. Tako se rađa sjeme budućih negativnih stanja što nas baca u kraljevstvo patnje koja se može protezati kroz mnogo života, a iz tog kraljevstva je teško krenuti na duhovno putovanje. Podsjetimo se da su u Kršćanstvu trapljenje i mučeništvo staza koja vodi do svetosti (sam Krist je mučen i razapet, a mnogi se i danas bičuju jer je samokažnjavanje vid velike pokore).Na Tibetu o kraljevstvima razmišljaju ne samo kao o emocijama, već ih shvaćaju i kao šest dimenzija svijesti i iskustva.  U Kršćanstvu je ispovjedaonica Božja čistionica već stoljećima, no prije početka kopanja po nečistim i negativnim mislima i osjećajima postojalo je kolektivno odrješenje bez ispovjedi (sa simboličnim polaganje šibe na rame grešnika), a bilo je i vrijeme javnog ispovijedanja.  Zatim su na Zapadu iznikle nove znanosti psihologija i psihijatrija, sa svojim terapijskim metodama za pomoć kod duševno-mentalnih tegoba. Tvrdnje da je psihoterapija zamjena za ispovjed su posvađale dva suprostavljena tabora.  Farmakoterapija je zasjela na čelno mjesto, pa je čovjek opet pao u drugi plan, a ljudi ni ne vole ići psihićima i tako ponijeti stigmu osobe s kojom nešto nije u redu, pa kad se problemi ipak pojave, oni su i dalje prepušteni vlastitom posrtanju.Nerado idu i u ispovjedaonicu, pa se unutarnja gibanja u čovjeku prijeteći promeću u unutarnjeg neprijatelja u vidu negativnih osjećaja i krivnje s kojima čovjek ne zna šta bi.  Samo još djeca igraju igre istine, odrasli ni zato nemaju hrabrosti…i zato je depresija najrašireniji poremećaj na Zapadu. Možda bi zbilja trebali ponovo postati kao djeca (iskreni i bezazleni), kako je to i Krist preporučio. Možda samo tako krivnja i negativne misli i osječaji mogu nestati.  Kulturološke razlike glede osjećaja uvijek treba uzeti u obzir. Naprimjer, smijeh i tuga se rijetko spominju u religioznim učenjima, a ipak oni tkaju čovjekovu dramu života (samsara). Koncepcija samomržnje je potpuno strana Tibetancima koji nemaju čak ni riječ kojom bi je opisali. „Ja ne volim sebe, ne sviđam se sebi, ne vrijedim, loša sam osoba isl.“ su sve izrazi samomržnje, a ona je u temeljima depresije kod zapadnjaka Mislim da su se bulimija i anoreksija kao izrazi samomržnje mogle pojaviti samo na Zapadu.No, klima (depresija je češća u hladnim zemljama Sjevera negoli toplim zemljama Juga), religija, tradicijai duhovna vjerovanja i stremljenja uvjetuju nas i djeluju na naše iskustvo.  „Ljubite bližnjega svoga kao samoga sebe!“ Veličanstvena zapovjed! U njoj se ljubav prema sebi podrazumijeva. Zašto onda toliki ljudi žele biti netko drugi, nešto drugo? Kako se onda na Zapadu, u kršćanskom svijetu skupilo toliko mržnje, destrukcije i autodestrukcije? Bilo bi zanimljivo usporediti stopu zločina na Zapadu i recimo na Tibetu, iako je dolazak Kineza na Tibet sigurno i tamo uzburkao stvari.  Duhovna vjerovanja su pokleknula pod materijalizmom Zapada, postala su suhoparna i skoro neupotrebljiva, sveto i tajanstveno je pobjeglo pred čudima znanosti i blještavilom materijalizma.  U taj prazan prostor uskače New Age pokret iz kojeg je i izniknula produkcija self knjiga i priručnika. Kako su oni nedovoljno isprofilirani u vlastitim redovima, često odaju sliku izgubljenih duhovnjaka koji ne pripadaju nikamo. Neki zapnu između dva svijeta tjelesnog i duhvnog, optirajući s psihologijom i religijom na jednoj strani i s psihijatrijom i magijom na drugoj strani.  Tibetanci tvrde da kad bi istinski shvatili (i doživjeli) prazninu prirode stvari, ne bi bilo gramzljivosti, pa ni grubljih formi osjećaja. Bez tog poznavanja držimo se umnih (mentalnih) projekcija kao da su stvarne. Razvijamo dualistički odnos s iluzijama, osjećamo ljutnju i pohlepu ili neku drugu emociju kao reakciju na njih. U apsolutnoj stvarnosti ne postoji odvojeni entitet koji bi bio predmet naše ljutnje ili bilo kojeg drugog osjećaja. Nema razloga za ljutnju, čini se da samo mi stvaramo priče, projekcije i ljutnju.  Zapadna psihologija istražuje emocije radi razumijevanja i pomoći kod ljubavnih i drugih međuljudskih odnosa. Na Tibetu nastoje razumjeti osjećaje kako bi se oslobodili skučenih i pogrešnih gledišta, koje nas zadržavaju u emotivnoj vezanosti. Šta znači vezanost? Mi bi to rekli da sve doživljavamo preosobno. I vezanost i odvojenost od vlastitih osjećaja mogu suziti naše vidike, povećati našu patnju, to je ono što bilo koji osjećaj čini negativnim…  Svjedoci smo da Vatikan viče na znanost. Psihići se pak ljute na autore knjiga o pomoći i samopomoći i terapeute koje po njihovim naputcima rade iako su mnogi od tih autora i sami psihići.. Pričaju o placebo učinku neodređenog trajanja , nazivaju takve terapije umijećem obmanjivanja. Tvrde da se ljudima serviraju banalni i iritantni savjeti koji pogoršavaju depresiju i ostale duševne smetnje.  Pa ipak, vjerujte mi self literatura je danas najprodavanija i zlatni rudnik izdavača. Knjige o pomoći i samopomoći su preplavile svijet, barem onaj razvijeni dio. Mora postojati objašnjenje za to. I postoji, čovjekov mentalni prostor je zakrčen i zagađen, a moderni čovjek sve nesretniji i prazniji.  Ispovijed, psihoterapija koja se tendenciozno zamjenjuje farmakoterapijom ili knjige samopomoći, ili je možda zadnji čas da se suočimo i sa negativnim mislima i osjećajima na pravi način? A knjige samopomoći samo, sada već alarmantno upozoravaju da moderni ljudi sve teže nose svoje životne terete... MOŽDA JE UTJEŠNO JEDINO TO ŠTO VEĆINA TIH KNJIGA, RECIKLIRA STARE ISTINE IZ SVIH VELIKIH DUHOVNIH TRADICIJA PREVODEĆI IH NA NEKI NAČIN NA SUVREMENI JEZIK. NE IZMIŠLJAJU TOPLU VODU, ALI ČUVARI, RIZNIČARI I MONOPOLISTI NA ISTINU IM ZAMJERAJU DA MIJEŠAJU KRUŠKE I JABUKE. (Misli se na miješanje istoka i zapada…mnogima to ne odgovara) |
- 15:59 -
Komentari (62) -
Isprintaj -
#
Draga Irida!
Jako si me razveselila svojim povratkom ;-))))))))
Smatram da je umjereno "miješanje" Istoka i Zapada nama potrebno. Naime, mentalitet je toliko drugačiji da su neke prilagodbe nužne. Kao jedna od gutačica knjiga za samopomoć :-(( osjećam se pozvanom da prokomentiram slijedeće; devedeset posto takvih knjiga napisano je polovično, s ciljem profita i uspjeha. Takve puko probavljaju, a ponekad i prevrću drevne mudrosti u nekom novom izdanju. NAjgore je kada obećavaju instant pomoć i prava mala čuda.
Ali ostatak, onih deset posto, doista su korisne. Primjerice, koliko god komercijaliziran bio, Deepak Chopra je jedan od boljih. I naš A.P. Kezele, itd...
Također primjećujem da knjige koje su napisali stručnjaci i/ili ljudi bogati duhom, mnogo više vrijede.
ALi zaključak po mom jest slijedeći: unatoč svim knjigama, čovjek mora sam sebi pomoći, pomiriti se sam sa sobom, pronaći Boga i spoznati bezuvjetnu ljubav. Tada dolazi do iscjeljenja. A put do toga je u čovjeku. Vanjski faktori su bitni, ali ne i najbitniji.
A što se negativnih emocija tiče, i sama sam preboljela kliničku depresiju i najgori ponor: kombinaciju beznađa, očaja, klimave psihoterapije i jakih, destruktivnih lijekova. Tada mi je bilo samo šesnaest, ali izvukla sam se. Prvenstveno zato jer sam odlučila pomoći si. I osvijestiti sve traume i podsvjesne obrasce. I krenuti u novi život.
Nisam savršeno sada, ali pomak je znatan. A Univerzalna ljubav je čitavo vrijeme uz mene. Knjige, psihijatar i lijekovi nisu pomogli. Nimalo.
Mnogo svjetlosti i pozitive ti šaljem!!!
;-D (...Like spiders across the stars... 10.12.2007. 17:13)
da, i mene si razveselila... :))))) sviđa mi se ova pozitiva u postu, koju od tih knjiga sam pročitala, naravno za pozitivnost! ;) (Destination Unknown 10.12.2007.
17:54)
nevjerojatno kako sam se i ja obradovala kad sam vidila novi post! Ne valja se, u ovom današnjem svijetu protiv nikoga bosti, a naročito nije potrebno gubit živce sa određenim individuama. Stara poslovica kaže: Daj čovjeku moć pa ćeš vidjet kakav je čovjek!"...i onog trenutka kad uvidiš kakav je tko čovjek...treba ga samo mentalo ignorirat i nastavit živit u svom svijetu.
Ipak...čudan ti je izbor današnje teme jer sam ja upravo došla sa ispovjedi! Žena preko puta mene slušala me ravno sat vremena i za ništa me nije osuđivala!
Međutim, dok sam govorila, osuđivala sam ja samu sebe....a osuđivala sam se zato jer ni jednu rečenicu nisam završila do kraja!
valjda jednom...uspijem i završit započete rečenice??? (Elyca 10.12.2007. 18:25)
-Samo još djeca igraju igre istine, odrasli ni zato nemaju hrabrosti…i zato je depresija najrašireniji poremećaj na Zapadu. Možda bi zbilja trebali ponovo postati kao djeca (iskreni i bezazleni), kako je to i Krist preporučio. Možda samo tako krivnja i negativne misli i osječaji mogu nestati.- (prepisala od tebe)
Cijeli se svoj život trudim govoriti o svojim osjećajima. Dobrim i lošim. Pišem, razgovaram ( teško mi se ispovijedati, naročito onako klasično sa ispovijedaonicom i tajanstvenošću.) Ne stidim se. Jednu godinu sam odlazila kod psihijatra jer se nisam znala nositi sa jednim ozbiljnim obiteljskim problemom. I pomoglo mi je. Problem se nije tog trena riješio. Puno, puno kasnije koliko toliko sam ga uspjela svladati, ali su me posjeti psihijatru naučili mehanizmu kako sama ostati normalna.
Ne treba se stidjeti ničega. Sve što se događa meni može se dogoditi i događa se i drugima. Samo ljudi koji hoće stvoriti savršenu, uglavnom lažnu, sliku o sebi glume, šute, kupe u sebi teškoće i muke što obično ne završi dobro.
Jasno da tu treba naći granicu između 'ljigavosti' i 'pravog' i nikako to raditi kao amerikanijadu gdje ogoljevanje do samog kraja vrijeđa svakog.
I sad još nešto što se i meni događa. Napisao si osjećaji sa tvrdim č. Neobično je da i ja to radim. Uvijek za ono što smatram da je na neki način važno stavljam tvrdo č. A kako nemam sluha, a usto sam disgrafična i dislektićna, a usto i dalmatinka koja ne završava glasno rečenicu i misao, silno se trudim ispravljati tekst kad ga napišem, ali na blogu, što nije u redu, zbog brzine to najćešće ne radim. (odmak 10.12.2007. 18:30)
Prvo sretan ti povratak..:)))))))..
Mislim da se polako vraćamo spoju Istoka i Zapada, ma koliko se nama činilo, da je to nespojivo, možda je u povojima, ali je tu prisutno. Moram priznati, da niti jednu od ovih na tvom postu knjiga, nisam pročitala, ali ću ih potražiti u knjižnici, toplo se nadam, da imaju bar nešto od toga..i Tvoj Blog spada u to Novo doba, jer obuhvaćaš raznovrsne stavke za alternativu, u njima se očituje pozitivna energija..Što oš više od toga?!..Zar to nije pozitivno i dobro:)))..Sretan ti povratak i dobrodošla natrag..:)))) Radostan ti pozdrav ostavljam..:))) (sanja_45 10.12.2007. 18:34)
Uh..cini mi se da je toliko stvari proslo pored mene..dok sam uzaludno vrtila stranice sjecanja i dozivala stvarnost... Tak sada vidim, otisla si..ali i vratila se jos snaznija..sa pozitivnim misljenjem.. Predivno je sa koliko ljubavi pises svoje postove..trazis razne teme i dajes svoje vlastito misljenje.. Nitko ne trazi da se ono podudara sa drugima..jer ipak, svi smo razliciti..imamo slobodu misljenja...Pokusala sam citati neke knjige koje bi me mozda "odvele" na "pravi" put...ali...:-(...mislim da je sve u nama..u nasoj volji, u snazi naseg vlastitog razuma i zelje.. The Secret...Moc alternativne medicine (za dobro zdravlje i smirenost)...Cuvar duse..Ma Oftedal..(izgradi samog sebe uz pomoc pozitivne energije)..Jos uvijek sam tamo gdje sam bila..samo sjena u olujnom Moru.. Topli pozdrav sa sjevera. (ledynada 10.12.2007.
18:39)
Drago mi je da si se vratila natrag. :)
U pravu si, snijeg i je simbol otuđenja. Možda ga zato toliko želim... Usamljena sam. Ne sama. Usamljena... (Milica Šamšalović 10.12.2007. 21:44)
Depresija je ipak veća u Skandinaviji nego u SAD. Bar tako mislim. U Europi je tamo sigurno najveći broj samoubojstava.. Btw, razveselio me tvoj opsežan post.. (pokisli 10.12.2007.
22:03)
Tvoj ostanak je zapravo pobjeda.
pozdrav veliki (ANCHI, i to je život ! 10.12.2007. 22:30)
tako i treba, draga irida ...
nek' se sklanjaju drugi, a ne ti ...
svima si nam draga i potrebna.
i neiizmjerno mi je drago što si opet tu.
za post trenutno nemam vremena, no vratit ću se.
uvijek rado čitam tvoje postove. (rU 10.12.2007. 22:33)
slažem se s Ru, ovaj put i ja se vratim, moram u roku dan, dva završit knjigu pa...
do daljnjeg noćna šihta :)
sretna sam što si tu :)) (Uranova Pikula 10.12.2007. 22:38)
E i ja se moram umišat među sve ove naše ljude. I kad san vidija da si mi se javila, odma san doletija, najprije tebi...
Nema odustajanja, nema se vrimena za past. Eto, svi smo pomalo kolina ogrebali. Pa smo zalipili flaster. I sad šepajući, ali samo 1 dan, idemo dalje....
Evo, ispovidija san ti se....i draže mi je ovako tebi, nego "crnim mantilima"...
Lipa moja, sigurniji san kad si tu negdi......(ma svi smo) (sewen 10.12.2007. 22:52)
Hvala na lijepim zeljama. Pozdrav (Uvijek i svuda 10.12.2007.
23:06)
Nakon čitanja tvojih postova, nikad ne mogu odmah napisat neki pametan komentar, jer prvo moram sjest i "mućnut glavom". Potičeš na razmišljanje...
I ovo što ti sada pišem, neka je vrsta ispovjedi, kao što i sewen reče, jer lakše mi je kad ti kažem što mislim o napisanom i kako to doživljavam.
Pozdravljam te. (Angel's Voice 10.12.2007. 23:07)
Mnogo knjiga, previše riječi
Treba zaviriti u sebe...prestati se dijeliti...i Tibetanac i Arap i Hrvat je prije svega čovjek...ili bi tako trebalo biti. (misko 10.12.2007. 23:35)
aha! odustala si od odustajanja! drago mi je.
baš kao što mi je drago i zbog "miješanja" istoka i zapada. svijet je jedan. duh je jedan.
različiti su putevi, načini...cilj je isti...duhovnost bi nas trebala približavati jedne drugima.
neke od navedenih knjiga sam čitala. ekchart tolle je odličan. psihijatri se ljute na tu
literaturu i new age pokret, ali oni sami češće ne mogu no što mogu pomoći. pitam
se odkud im pravo na tu ljutnju. onaj tko ima problem ima pravo tražiti rješenje svugdje
između neba i zemlje! nakon što sam neke pročitala, mislim da sigurno ništa u njima
ne može čovjeku odmoći...koliko će pomoći ovisi, kao i uvijek, o pojedincu. meni su
osobno te knjige zanimljive. (greentea 10.12.2007. 23:50)
Draga prijateljice želim ti laku i lijepu noć! :) (Tigar33 11.12.2007.
01:41)
Olakšati dušu znači mnogo
ispovijed je katolička crkva
iskoristila za svoje ciljeve
važno je poznavati psihu
čovjeka da bi se vladalo sa njim.
Lijepo je imati prijatelja kome
možeš sve reći, da lijepo je
ali teško imati takvu osobu u
današnjem vremenu. (prorok 11.12.2007. 07:14)
e u nedjelju idem na ispovjed..jebiga grijesio mnogo na blogu.. (Euro 11.12.2007.
07:15)
Razveselila si me novim postom ...grlim te!!!! (safiris 11.12.2007.
07:29)
post po mom svjetonazoru
jednom mi bijaše potrbna silna pomoć
nađoh se sama u tuđem svijetu bez ičeg
i ja se okrenuh k sebi i moći pozitive
i zapravo povjerovah da mi je to pomoglo
možda i nije ali lijepo je vjerovati
draga irida drago mi je da si s nama
nisam ni sumljala u snagu tvoga uma
i sad ću biti malo bezobrazna
jao si je onima koji su mi u tebe dirnuli
eto tako
.......................................... (saraja azra 11.12.2007. 07:30)
na tvom blogu se stvarno može dobro informirati.... :)
nisam još napisala novu pjesmu...nešto me inspiracija izdala...ali bit će bit će.... :)) (nina 11.12.2007. 08:09)
kao i obično sjajan post lijepi pozdravi čitamo se (bakin spomenar 11.12.2007.
08:20)
Čitajući tvoj post u pamćenje mi se urezala osobito jedna rečenica:
"Može li se čovjek gladan moći još spasiti sam od sebe."
Sve što je potrebno da bismo razumjeli kako je silna težnja za moći
zapravo najbrži put ka autodestrukciji je ta jedna, jednostavna rečenica.
Imati moć, vladati i upravljati svakim pa i najsitnijim aspektom postojanja
danas se čini kao najpoželjniji "sastojak" bića.
Nekako postrani, u zapećku ostaje činjenica da je postići balans i znati ga
održati zapravo opcija koja nam donosi kvalitetu.
Lijepo te pozdravljam.
drago mi je da si opet tu.
R. (Dream_Maker 11.12.2007. 08:21)
vjerujem da je u našim glavama i pozitivnim mislima sadržana najveća snaga za za naše življenje u ovom teškom svijetu (naravno, uz vjeru)................jednom davno, prije desetak godina kupila sam svome životnom suputniku knjigu "moć pozitivnog mišljenja", no, na našu žalost on je nije shvatio kao moju želju da mu pomognem, pa je nije niti pročitao.....................još dan danas se svi borimo s njegovom (najčešće) negativnom energijom i negativnim mislima.............to ljudima oteževa ionako teško življenje, a tako je lijepo u životu i ljudima, događajima oko sebe tražiti ONO POZITIVNO i lijepo, jer to svigdje postoji.............pozzzzz..........;o)) (kizzy 11.12.2007.
08:25)
"ISPOVJED, PSIHOTERAPIJA, IGRE ISTINE I KNJIGE SAMOPOMOĆI", dobar odabir knjiga :)) (tvoj Kike 11.12.2007.
08:35)
lijepa zbirka i moram se pohvaliti da sam puno toga pročitala, ono što nisam budem...nego draga jel ti radiš natalne horoskope....:-) (Tanja 11.12.2007.
10:24)
sretna sam da si tu (diana11 11.12.2007.
11:33)
I meni je drago da si opet tu... i stvarno sam ti zahvalna što si pisala o ovoj temi. Moram priznati da je ona za mene uvek aktualna. Pročitala sam puno knjiga u kojima se pisalo o snazi pozitivnih misli, uredno se i ispovjedam u crkvi, ni razgovori sa raznoraznim savjetnicima nisu mi strani... u teoriji sam potkovana ali, u stvarnosti uvijek padam na istim ispitima - doduše sve brže izlazim iz loših raspoloženja. U svakom slučaju pozitivni ljudi iz mog okruženja moje su najveće blago! (sebi pripadam 11.12.2007.
12:09)
Sve te korice, ....Moć...... Recepti..... meni djeluje kao dobra trgovina,
nisu to loše knjige, čitala sam mnoge......... ali....... Život i iskustvo donose Moć! Definitivno! (avangarda 11.12.2007. 12:10)
Svratih s velikim zadovoljstvo da ti osmjeh ostavim! (Sa dva prsta po tipkovnici 11.12.2007.
12:10)
Iako zvuči jednostavno, iznimno je teško biti iskren prvo prema sebi, a tako i prema drugima.
Al valja se stalno truditi. I to je napredak.
Puno pozdrava! (smiling cricket 11.12.2007. 12:22)
jako vjerujem u moć pozitivnog razmišljanja,davno sam čitala jednu dobru knjigu na tu temu od louise hay.... (ista kao prije 11.12.2007.
12:39)
Priznajem samo ispovijed samom sebi ili nekom svom bliskom. Ona je svakako potrebna ali u stvarnosti to je teško postići jer treba zagrabiti duboko u sebe a to i nije bezbolno, zar ne? Najteže je shvatiti samog sebe. Ponekad se problemi čine nerješivi ali kad ih se izrekne, na bilokoji način, postanu lakši a samom čovjeku postane ljepše. Pozdravček draga Irida u ime oboje...cmokkkk. (teuta 11.12.2007.
13:10)
Gdje si samo izvukla sve te knjige? Zbilja skoro u svakoj u naslovu moć!
Ja ne volim nikakve ispovjedi, a ako ću se već ispovjediti onda ću se ispovjediti sam sebi, neću nikakve posrednike! :-)) (DJ Da Force 11.12.2007. 13:11)
osobno sam sklona tome da dosta toga "mijesam"..al mislim da u tome nema nista lose sve dok me to "mijesanje i kombiniranje" gura prema naprijed..prema nekom boljem osjećanju..i djelovanju..iako iskreno..nekada pomislim da sam izgubljena u sredini..al s vremenom i pronalaskom jos kojeg postotka sebe same valjda postanem stabilnija ;-)
Drago mi je da ipak i dalje pišeš :-) (Razgovor s Bogom 11.12.2007. 14:12)
Irida,zasto nakon svega ucinjenog otici...znam,nakon svake borbe ostaje gorak okus...jer nikada na kraju ne bude onako kako smo zeljeli...ti,Uranova pikula,Dream Maker ucinili ste puno za blogere!
Drago mi je sto si tu!
Moć pozitivnog misljenja,budem ju procitala:)
Ostavljam veliki pozdrav... (uglavnombezopasna 11.12.2007. 14:49)
vratila si se i to sa super postom! ako mi se sviđa, i sama povremeno odem na ispovijed, zbilja mi je lakše nakon toga.. (Clear Flame 11.12.2007.
14:59)
da...ipak,ispovijed je čudna stvar...
pozdra šaljem!! (aya¤¤... 11.12.2007. 15:19)
baš te lijepo opet čitati (povuci-potegni 11.12.2007.
15:57)
Drago mi je što si nam se vratila...sa ovako divnom temom i bogatim izborom literature!
Iskreno,svi mi tragamo za samim sobom na milijun načina, upoznajemo se, jačamo,
padamo i dižemo se. ...Svatko od nas ima svoj put "oporavka", i sve je to individualno!
Verujemo li u snagu ispovjedi u crkvi?( na nama je da to spoznamo)-nemam to iskustvo;
ali sam s Bogom svakog momenta...sa dragim prijateljem, s ljubavlju...s vremenom. Pokušavam upoznati sebe...
Divan post. pozdravljam te (MNP 11.12.2007. 16:08)
ako mislim pozitivno, znam da ću vrlo brzo mislit negativno, to je kao jo joj (pametni zub 11.12.2007.
16:45)
Bolje rat ,nego NATO pakt!
Bolje grob nego Euro rob( euROPSKI ROB)! (Posljednji Hrvat 11.12.2007. 18:11)
Najbolje je da svakome ostavimo na savjesti njegovo....neka svatko sam odlući što će činiti, i hoće li olakšati i kome svoje tjeskobe....pozdravljam te....i lijepo je vidjeti te opet... (Rib@rnica 11.12.2007.
18:26)
drago mi je da si ipak ostala...:-)))
u svemu trebamo uvijek pokušati naći ono pozitivno, jer kako kažu u svakom zlu nešto dobro. da kojim slučajem gledamo ama baš svaki put crno gdje bi završili. mi sami sebi možemo u mnogo ćemu pomoć..prvenstveno pozitivnim razmišljanjem. imala sam jednju knjigu koja govori o tome kako proživjeti svoj život i također se spominje moć pozitivnog razmišljanja i to kako nekada sami navučemo ono loše upravo time što mislimo kako je sve loše i kako će nam se uvijek nešto loše dogodit. topli pozdrav šaljem (emanuele 11.12.2007. 19:08)
Ah, dobro te vidjeti opet ovdje kamo covjek voli svratiti na virtualnu kavicu ... moj komentar na ovaj post - naj, najtoplije preporucam Deepaka Chopru, za sve potrebe! Lijepi pozdrav, lg (laughing granny 11.12.2007.
19:18)
Moderna vremena donose promjenu u klasičnu ispovjed. Umjesto svećenika ili psihijatra, tu je blog. Nisu li blogovi samo ispovjedi ili su i ne[to vi[e od toga? (Bocaccio 12.12.2007.
03:10)
Draga Irida....strašno si me poveselila što si opet ovdje :))
I baš gledam tvoj post, sve bi se u njemu moglo primjeniti i na blog. Kao i na sve životne sfere uostalom, ali meni je evo blog pao prvi na pamet :) (trill 12.12.2007. 09:07)
Kako bi rekli Sveti narod Romi:
"Uskoro će kraj sveta
A i nije neka šteta!" (knez Drpimir 12.12.2007. 18:18)
Uplaših se od tolike moći i snage po naslovima. :) (propheta nemo 12.12.2007.
19:13)
Vratila si se:))))))!!!!!!Meni su literatura iz popularne psihologije,knjige o samopomoći pa čak i neke" magije "New Age vratile vjeru,samopouzdanje,ljubav i strpljenje za druge.Mislim da je sve u našim glavama.Život ne smatram križom već izazovom tako da mi kršćanstvo nikako ne odogovara kao ni neka druga učenja u kojima prebacuješ odgovornost na druge(na Boga,,na vraga,na svećenika....)Mislim da je sve u nama i u našim glavama:) (OakGoblinfly 12.12.2007.
19:23)
pomaže povjeriti se nekom bliskom, u koga imamo povjerenja ...
il' nekom sasvim nepoznatom, prema kojem osjetimo bliskost
neke stvari ipak ne povjeravamo nikomu ...
a (od)rješenje koje nam dadu drugi, ne funkcionira ... dok ga ne nađemo u sebi ... (rU 12.12.2007. 23:45)
Ma znao sam da nećeš dugo izdržati bez bloga. Ipak je on dio nas.
Moj stav o tom pitanju vjerovatno možeš naslutiti...Odgojiš li čovjeka od pelena pa kroz život u duhu vjere tada će mu biti normalno da se vjeri utječe svaki puta kada osjeti potrebu. Šta se dešava kada takav čovjek progleda svojim očima pa shvati svu zabludu koja mu je nametana. Postane izgubljen u vremenu i prostoru u potrazi za odgovorima. Najjednostavnije je onima koji nisu nikada bili vjernici i onima koji su čisti vjernici. Ostali lutaju kao aveti tražeći pomoć od nemila do nedraga.
U jednom svom davnom postu na temu ispovjedi moj je sin napisao:
Dobar dan!
- Dobar dan!
Nisam bas najbolje u zadnje..., dajte mi kilu utjehe...
- Evo decko, 50 kuna. Hvaljen Isus!
Hvaljen Isus!
Pozdrav u ime oboje (More ljubavi 12.12.2007. 23:48)
Draga Irida....sretna sam što nisi odustala od svog bloga.
Pošto tvoj blog cita veliki broj ljudi u skoroj buducnosti cu trebati tvoju pomoc i svih onih koji te citaju. (tragovi na dusi 13.12.2007. 08:25)
Pozitivno mišljenje mnogo vrijedi... zato nam ima i vjeru u Boga kao spas u teškim trenucima. Srdačan pozdrav. (S.O.S. - Ljubav nema granica 13.12.2007.
08:41)
Pročitajte moju priču i udrimo blogerski manifest sad!
Neka ide na tv!!!
(ako budem hrabra) (Talija 13.12.2007. 09:47)
ja osobno mislim da je sve od ponuđenog
samo posljednji oblik pribjegavanja nekoj vrsti pomoći.
ja sam još uvijek za razgovor
s voljenom osobom ili
prijateljem (svi moramo imati tog jednog ali vrijednog)
ili članom obitelji.. (Decy 15.12.2007. 11:29)
ja osobno mislim da je sve od ponuđenog
samo posljednji oblik pribjegavanja nekoj vrsti pomoći.
ja sam još uvijek za razgovor
s voljenom osobom ili
prijateljem (svi moramo imati tog jednog ali vrijednog)
ili članom obitelji.. (Decy 15.12.2007. 11:30)
mislim da ništa od ovoga ne može štetiti... a vrijeme je božićnih ispovijedi... :) (Đus 15.12.2007.
14:53)
Konačno je proradilo
malo mi idu ne jetre
pozdrav ostavljam. (prorok 15.12.2007. 15:31)
evo samo da te pozdravim...blog.hr je prestao s remontom pa te moram BAREM pozdraviti. =) (Angel's Voice 15.12.2007.
15:35)
Pozdravljam te, nakon dužeg vremena. Prvo sam bila u nemogućnosti pisati i čitati blogove, onda smo "štrajkalil", a najposlije se srušio sistem... :( Tako da sada sa zaostatkom čitam vaše postove. Drago mi je da si (još) opet tu... :)
Lijepo si obradila goruću tematiku...
Moram priznati, da je poneka od priručnika te vrste zauzela počasno mjesto na mojim policama, nema ih mnogo, ali nekoliko meni doista vrijednih, uvijek su mi nadohvat ruke. Ne zato što ne bih znala to što piše unutra, ne zato što bi netko "izmislio toplu vodu", već naprosto zato što me savršeno i u pravom trenutku podsjećaju da ne zaboravim ono što sam jednom naučila. :)
Što se tiče ispovijedi, odnosno, olakšavanja duše - za to imam najboljeg mogućeg "ispovjednika", svoju najbolju prijteljicu, koja zna saslušati, suosjećati, savjetovati, dati iskrenu i dobronamjernu kritiku, pomoći mi da se pridignem kada padnem, pogurat me naprijed kada sam na putu da odustanem i koja se zna radovati i plakati samnom.
Sve napisano vrijedi obostrano. :)
Zagrljaj,
Irnan (Irnan - NPZ 15.12.2007. 17:47)
Jako si me razveselila svojim povratkom ;-))))))))
Smatram da je umjereno "miješanje" Istoka i Zapada nama potrebno. Naime, mentalitet je toliko drugačiji da su neke prilagodbe nužne. Kao jedna od gutačica knjiga za samopomoć :-(( osjećam se pozvanom da prokomentiram slijedeće; devedeset posto takvih knjiga napisano je polovično, s ciljem profita i uspjeha. Takve puko probavljaju, a ponekad i prevrću drevne mudrosti u nekom novom izdanju. NAjgore je kada obećavaju instant pomoć i prava mala čuda.
Ali ostatak, onih deset posto, doista su korisne. Primjerice, koliko god komercijaliziran bio, Deepak Chopra je jedan od boljih. I naš A.P. Kezele, itd...
Također primjećujem da knjige koje su napisali stručnjaci i/ili ljudi bogati duhom, mnogo više vrijede.
ALi zaključak po mom jest slijedeći: unatoč svim knjigama, čovjek mora sam sebi pomoći, pomiriti se sam sa sobom, pronaći Boga i spoznati bezuvjetnu ljubav. Tada dolazi do iscjeljenja. A put do toga je u čovjeku. Vanjski faktori su bitni, ali ne i najbitniji.
A što se negativnih emocija tiče, i sama sam preboljela kliničku depresiju i najgori ponor: kombinaciju beznađa, očaja, klimave psihoterapije i jakih, destruktivnih lijekova. Tada mi je bilo samo šesnaest, ali izvukla sam se. Prvenstveno zato jer sam odlučila pomoći si. I osvijestiti sve traume i podsvjesne obrasce. I krenuti u novi život.
Nisam savršeno sada, ali pomak je znatan. A Univerzalna ljubav je čitavo vrijeme uz mene. Knjige, psihijatar i lijekovi nisu pomogli. Nimalo.
Mnogo svjetlosti i pozitive ti šaljem!!!
;-D (...Like spiders across the stars... 10.12.2007. 17:13)
Ipak...čudan ti je izbor današnje teme jer sam ja upravo došla sa ispovjedi! Žena preko puta mene slušala me ravno sat vremena i za ništa me nije osuđivala!
Međutim, dok sam govorila, osuđivala sam ja samu sebe....a osuđivala sam se zato jer ni jednu rečenicu nisam završila do kraja!
valjda jednom...uspijem i završit započete rečenice??? (Elyca 10.12.2007. 18:25)
Cijeli se svoj život trudim govoriti o svojim osjećajima. Dobrim i lošim. Pišem, razgovaram ( teško mi se ispovijedati, naročito onako klasično sa ispovijedaonicom i tajanstvenošću.) Ne stidim se. Jednu godinu sam odlazila kod psihijatra jer se nisam znala nositi sa jednim ozbiljnim obiteljskim problemom. I pomoglo mi je. Problem se nije tog trena riješio. Puno, puno kasnije koliko toliko sam ga uspjela svladati, ali su me posjeti psihijatru naučili mehanizmu kako sama ostati normalna.
Ne treba se stidjeti ničega. Sve što se događa meni može se dogoditi i događa se i drugima. Samo ljudi koji hoće stvoriti savršenu, uglavnom lažnu, sliku o sebi glume, šute, kupe u sebi teškoće i muke što obično ne završi dobro.
Jasno da tu treba naći granicu između 'ljigavosti' i 'pravog' i nikako to raditi kao amerikanijadu gdje ogoljevanje do samog kraja vrijeđa svakog.
I sad još nešto što se i meni događa. Napisao si osjećaji sa tvrdim č. Neobično je da i ja to radim. Uvijek za ono što smatram da je na neki način važno stavljam tvrdo č. A kako nemam sluha, a usto sam disgrafična i dislektićna, a usto i dalmatinka koja ne završava glasno rečenicu i misao, silno se trudim ispravljati tekst kad ga napišem, ali na blogu, što nije u redu, zbog brzine to najćešće ne radim. (odmak 10.12.2007. 18:30)
Mislim da se polako vraćamo spoju Istoka i Zapada, ma koliko se nama činilo, da je to nespojivo, možda je u povojima, ali je tu prisutno. Moram priznati, da niti jednu od ovih na tvom postu knjiga, nisam pročitala, ali ću ih potražiti u knjižnici, toplo se nadam, da imaju bar nešto od toga..i Tvoj Blog spada u to Novo doba, jer obuhvaćaš raznovrsne stavke za alternativu, u njima se očituje pozitivna energija..Što oš više od toga?!..Zar to nije pozitivno i dobro:)))..Sretan ti povratak i dobrodošla natrag..:)))) Radostan ti pozdrav ostavljam..:))) (sanja_45 10.12.2007. 18:34)
U pravu si, snijeg i je simbol otuđenja. Možda ga zato toliko želim... Usamljena sam. Ne sama. Usamljena... (Milica Šamšalović 10.12.2007. 21:44)
pozdrav veliki (ANCHI, i to je život ! 10.12.2007. 22:30)
nek' se sklanjaju drugi, a ne ti ...
svima si nam draga i potrebna.
i neiizmjerno mi je drago što si opet tu.
za post trenutno nemam vremena, no vratit ću se.
uvijek rado čitam tvoje postove. (rU 10.12.2007. 22:33)
do daljnjeg noćna šihta :)
sretna sam što si tu :)) (Uranova Pikula 10.12.2007. 22:38)
Nema odustajanja, nema se vrimena za past. Eto, svi smo pomalo kolina ogrebali. Pa smo zalipili flaster. I sad šepajući, ali samo 1 dan, idemo dalje....
Evo, ispovidija san ti se....i draže mi je ovako tebi, nego "crnim mantilima"...
Lipa moja, sigurniji san kad si tu negdi......(ma svi smo) (sewen 10.12.2007. 22:52)
I ovo što ti sada pišem, neka je vrsta ispovjedi, kao što i sewen reče, jer lakše mi je kad ti kažem što mislim o napisanom i kako to doživljavam.
Pozdravljam te. (Angel's Voice 10.12.2007. 23:07)
Treba zaviriti u sebe...prestati se dijeliti...i Tibetanac i Arap i Hrvat je prije svega čovjek...ili bi tako trebalo biti. (misko 10.12.2007. 23:35)
baš kao što mi je drago i zbog "miješanja" istoka i zapada. svijet je jedan. duh je jedan.
različiti su putevi, načini...cilj je isti...duhovnost bi nas trebala približavati jedne drugima.
neke od navedenih knjiga sam čitala. ekchart tolle je odličan. psihijatri se ljute na tu
literaturu i new age pokret, ali oni sami češće ne mogu no što mogu pomoći. pitam
se odkud im pravo na tu ljutnju. onaj tko ima problem ima pravo tražiti rješenje svugdje
između neba i zemlje! nakon što sam neke pročitala, mislim da sigurno ništa u njima
ne može čovjeku odmoći...koliko će pomoći ovisi, kao i uvijek, o pojedincu. meni su
osobno te knjige zanimljive. (greentea 10.12.2007. 23:50)
ispovijed je katolička crkva
iskoristila za svoje ciljeve
važno je poznavati psihu
čovjeka da bi se vladalo sa njim.
Lijepo je imati prijatelja kome
možeš sve reći, da lijepo je
ali teško imati takvu osobu u
današnjem vremenu. (prorok 11.12.2007. 07:14)
jednom mi bijaše potrbna silna pomoć
nađoh se sama u tuđem svijetu bez ičeg
i ja se okrenuh k sebi i moći pozitive
i zapravo povjerovah da mi je to pomoglo
možda i nije ali lijepo je vjerovati
draga irida drago mi je da si s nama
nisam ni sumljala u snagu tvoga uma
i sad ću biti malo bezobrazna
jao si je onima koji su mi u tebe dirnuli
eto tako
.......................................... (saraja azra 11.12.2007. 07:30)
nisam još napisala novu pjesmu...nešto me inspiracija izdala...ali bit će bit će.... :)) (nina 11.12.2007. 08:09)
"Može li se čovjek gladan moći još spasiti sam od sebe."
Sve što je potrebno da bismo razumjeli kako je silna težnja za moći
zapravo najbrži put ka autodestrukciji je ta jedna, jednostavna rečenica.
Imati moć, vladati i upravljati svakim pa i najsitnijim aspektom postojanja
danas se čini kao najpoželjniji "sastojak" bića.
Nekako postrani, u zapećku ostaje činjenica da je postići balans i znati ga
održati zapravo opcija koja nam donosi kvalitetu.
Lijepo te pozdravljam.
drago mi je da si opet tu.
R. (Dream_Maker 11.12.2007. 08:21)
nisu to loše knjige, čitala sam mnoge......... ali....... Život i iskustvo donose Moć! Definitivno! (avangarda 11.12.2007. 12:10)
Al valja se stalno truditi. I to je napredak.
Puno pozdrava! (smiling cricket 11.12.2007. 12:22)
Ja ne volim nikakve ispovjedi, a ako ću se već ispovjediti onda ću se ispovjediti sam sebi, neću nikakve posrednike! :-)) (DJ Da Force 11.12.2007. 13:11)
Drago mi je da ipak i dalje pišeš :-) (Razgovor s Bogom 11.12.2007. 14:12)
Drago mi je sto si tu!
Moć pozitivnog misljenja,budem ju procitala:)
Ostavljam veliki pozdrav... (uglavnombezopasna 11.12.2007. 14:49)
pozdra šaljem!! (aya¤¤... 11.12.2007. 15:19)
Iskreno,svi mi tragamo za samim sobom na milijun načina, upoznajemo se, jačamo,
padamo i dižemo se. ...Svatko od nas ima svoj put "oporavka", i sve je to individualno!
Verujemo li u snagu ispovjedi u crkvi?( na nama je da to spoznamo)-nemam to iskustvo;
ali sam s Bogom svakog momenta...sa dragim prijateljem, s ljubavlju...s vremenom. Pokušavam upoznati sebe...
Divan post. pozdravljam te (MNP 11.12.2007. 16:08)
Bolje grob nego Euro rob( euROPSKI ROB)! (Posljednji Hrvat 11.12.2007. 18:11)
u svemu trebamo uvijek pokušati naći ono pozitivno, jer kako kažu u svakom zlu nešto dobro. da kojim slučajem gledamo ama baš svaki put crno gdje bi završili. mi sami sebi možemo u mnogo ćemu pomoć..prvenstveno pozitivnim razmišljanjem. imala sam jednju knjigu koja govori o tome kako proživjeti svoj život i također se spominje moć pozitivnog razmišljanja i to kako nekada sami navučemo ono loše upravo time što mislimo kako je sve loše i kako će nam se uvijek nešto loše dogodit. topli pozdrav šaljem (emanuele 11.12.2007. 19:08)
I baš gledam tvoj post, sve bi se u njemu moglo primjeniti i na blog. Kao i na sve životne sfere uostalom, ali meni je evo blog pao prvi na pamet :) (trill 12.12.2007. 09:07)
"Uskoro će kraj sveta
A i nije neka šteta!" (knez Drpimir 12.12.2007. 18:18)
il' nekom sasvim nepoznatom, prema kojem osjetimo bliskost
neke stvari ipak ne povjeravamo nikomu ...
a (od)rješenje koje nam dadu drugi, ne funkcionira ... dok ga ne nađemo u sebi ... (rU 12.12.2007. 23:45)
Moj stav o tom pitanju vjerovatno možeš naslutiti...Odgojiš li čovjeka od pelena pa kroz život u duhu vjere tada će mu biti normalno da se vjeri utječe svaki puta kada osjeti potrebu. Šta se dešava kada takav čovjek progleda svojim očima pa shvati svu zabludu koja mu je nametana. Postane izgubljen u vremenu i prostoru u potrazi za odgovorima. Najjednostavnije je onima koji nisu nikada bili vjernici i onima koji su čisti vjernici. Ostali lutaju kao aveti tražeći pomoć od nemila do nedraga.
U jednom svom davnom postu na temu ispovjedi moj je sin napisao:
Dobar dan!
- Dobar dan!
Nisam bas najbolje u zadnje..., dajte mi kilu utjehe...
- Evo decko, 50 kuna. Hvaljen Isus!
Hvaljen Isus!
Pozdrav u ime oboje (More ljubavi 12.12.2007. 23:48)
Pošto tvoj blog cita veliki broj ljudi u skoroj buducnosti cu trebati tvoju pomoc i svih onih koji te citaju. (tragovi na dusi 13.12.2007. 08:25)
Neka ide na tv!!!
(ako budem hrabra) (Talija 13.12.2007. 09:47)
samo posljednji oblik pribjegavanja nekoj vrsti pomoći.
ja sam još uvijek za razgovor
s voljenom osobom ili
prijateljem (svi moramo imati tog jednog ali vrijednog)
ili članom obitelji.. (Decy 15.12.2007. 11:29)
samo posljednji oblik pribjegavanja nekoj vrsti pomoći.
ja sam još uvijek za razgovor
s voljenom osobom ili
prijateljem (svi moramo imati tog jednog ali vrijednog)
ili članom obitelji.. (Decy 15.12.2007. 11:30)
malo mi idu ne jetre
pozdrav ostavljam. (prorok 15.12.2007. 15:31)
Lijepo si obradila goruću tematiku...
Moram priznati, da je poneka od priručnika te vrste zauzela počasno mjesto na mojim policama, nema ih mnogo, ali nekoliko meni doista vrijednih, uvijek su mi nadohvat ruke. Ne zato što ne bih znala to što piše unutra, ne zato što bi netko "izmislio toplu vodu", već naprosto zato što me savršeno i u pravom trenutku podsjećaju da ne zaboravim ono što sam jednom naučila. :)
Što se tiče ispovijedi, odnosno, olakšavanja duše - za to imam najboljeg mogućeg "ispovjednika", svoju najbolju prijteljicu, koja zna saslušati, suosjećati, savjetovati, dati iskrenu i dobronamjernu kritiku, pomoći mi da se pridignem kada padnem, pogurat me naprijed kada sam na putu da odustanem i koja se zna radovati i plakati samnom.
Sve napisano vrijedi obostrano. :)
Zagrljaj,
Irnan (Irnan - NPZ 15.12.2007. 17:47)
