sedmodnevni spiritualni program
30.11.2006., četvrtak
ZBOGOM ++++
30.11.2006.g.
 Teško mi je išta smisleno napisati, do jučer je bila ova pjesma, od jučer je sve samo sjećanje, sjećanje koje jako boli. Svi mi, njezina djeca smo mami zauvjek ostali dužni... PISMO MAJCI Jesi li živa, staričice moja? Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje. Nek uvečer nad kolibom tvojom ona čudna svjetlost sja i dalje. Pišu mi da viđaju te često zbog mene veoma zabrinutu i da ideš svaki čas na cestu u svom trošnom starinskom kaputu. U sutonu plavom da te često uvijek isto priviđenje muči: kako su u krčmi finski nož u srce mi zaboli u tuči. Nemaj straha! Umiri se, draga! Od utvare to ti srce zebe. Tako ipak propio se nisam da bih umro ne vidjevši tebe. Kao nekad, i sada sam nježan, i srce mi živi samo snom, da što prije pobjegnem od jada i vratim se u naš niski dom. Vratit ću se kad u našem vrtu rašire se grane pune cvijeta. Samo nemoj da u ranu zoru budiš me ko prije osam ljeta. Nemoj budit odsanjane snove, nek miruje ono čega ne bi: odveć rano zamoren životom, samo čemer osjećam u sebi. I ne uči da se molim. Pusti! Nema više vraćanja ka starom. Ti jedina utjeha si moja, svjetlo što mi sija istim žarom. Umiri se! Nemoj da te često viđaju onako zabrinutu, i ne idi svaki čas na cestu u svom trošnom starinskom kaputu. ________________________________________ Sergej Jesenjin: ISPOVIJEST MANGUPA Preveo: Dobriša Cesarić ZBOGOM VOLJENA MOJA MAJČICE +++++ POČIVAJ U SVJETLOSTI +++++ IZ OKRILJA BOŽJEG BDIJ I DALJE NAD NAŠIM ŽIVOTNIM PUTIMA, KAO ŠTO SI TO ČINILA DOK SI BILA MEĐU NAMA +++++ LAKA TI BILA CRNA ZEMLJICA!!! |
