sedmodnevni spiritualni program

11.10.2006.g.

(Iako su u ovom pojmovniku korišteni podaci koje je sakupio i izabrao Pierre Riffard, ne poštivam uvjek i do kraja izvornik............)

BAJANJE, INKANTACIJA
Latinska riječ incanture znači doslovno u-pjevati, pjevati čarobne formule.
Bajanjem nazivamo ili sam čin bajanja ili bajalicu, dakle usmeni obred i čarobne riječi, jer bajati znači izgovarati riječi ili formule, odnosno proizvoditi zvukove, glazbu ili riječi s ciljem da se oslobode određene sile i tako izazove određeni učinak.

OBILJEŽJA BAJANJA:
1.izbor i korištenje tradicijskih formula čija je djelotvornost već mnogo puta potvrđena.
2.prožimanje osobe koja baja sa samim činom bajanja (npr, u Japanu bubnjanjem u ritmu otkucaja srca i djeluje na rad srca).
3.Izazivanje određenih stanja svijesti i upravljanje sviješću.
4.Ovladavanje proizvodnjom zvukova/fonetikom, jer bajanje se temelji samo na ispravnom zvuku, tj. na točnom imenu koje je sama stvar (ime je znak, imenovati znači spoznati).

Oblici bajanja su: prisega (zaklinjanje), zavjet, molitva, himna, uzvik, formula itd. Po M. Maussu dijelimo bajanje na:
1.simpatički obredi (imenovanje s ciljem poticanja, opisivanja ili proizvođenja/stvaranja).
2.molitve i himne.
3.mitske bajalice (Opisivanje radnje slične onom što se želi postići ili nabrajanje svojstava onoga što želimo postići).
O ovome će još biti riječi u: imenu, formuli, magiji, mantri, izrijeku, zvuku i Riječi........

BAJOSLOVNA BIĆA
To su nestvarana, čudesna, izmišljena bića.Razvrstavaju se u:
Minerale (Aurikalk, po Platonu)
Vegetale (Modri cvijet, Novalis)
Animale (Jednorog, opširno ga je obradio C.G.Jung u Psihologiji i alkemiji)
Hominale (Homerovi kiklopi)

BAKANT, BAKANTICA
Latinski Bachus je isto što i Dioniz, pa bi slijedom toga bakant i bakantica bili Dionizovi poklonici, ali ljudi u stanju transa, opijeni.

BARD
Baed je galska riječ(strogi/doslovni smisao) Keltski pjesnik, pripadnik svećeničkog staleža koji nakon učenja od 12 godina koje se prenosi s oca na sina, obnaša različite funkcije u zajednici: sklada ratnicima pjesme za borbu, slavi podvige drevnih junaka, rješava pravne sporove i vodi mirovne pregovore.
Kategorije:
1.Skladatelj pjesama (priveridds)
2. Pripovjedači – pjevači (posveirdds)
Činovi:
1.Vrhovni poglavar
2.Oblasni poglavar
3.Posvećenik (arwennydion)
Kelti ukazuju vrlo velike počasti trima staležima: bardima (pjevači i pjesmotvorci), vračevima (prinose žrtve i liječe) i druidima (izučavaju znanost o prirodi i ćudorednu filozofiju – po Strabonu).

BARDO
Tibetanska riječ iz dva dijela: bar – između i do – dva (između dva svijeta). Izraz je postao šire poznat nakon što je W.Y.. Wentz u Londonu 1927. g. objavio knjigu Bardo Thodol, oslobođenje uma na prijelaznom planu, poznatijeg kao Tibetanska knjiga mrtvih, lamaističko djelo iz VIII stoljeća.

1.Bardo je stanje duha između dvije inkarnacije, odnosno, točnije poslije svijesti o predsmrti i smrti, a prije svijesti o novom životu (više u: panoramska vizija, svjetlosno biće, život poslije smrti).
2.Postoji šest Bardo-stanja:

1.prirodno Bardo-stanje pri začeću
2.Bardo-stanje sna
3.Bardo ekstatičke ravnoteže u dubokoj meditaciji
4.Bardo u trenutku smrti
5.Bardo iskustva zbilje
6.Bardo obrnutog procesa samsaričkog života (samsara – ciklus rađanja i umiranja, tok pojavnog bivanja). U tom smislu Bardom se najčešće označuje stanje duha izvan stanja normalne svijesti.

BESMRTNOST
„sada valja razmotriti besmrtno i smrtno“ (Corpus Hermeticum, Asclepius)
1.Zemaljska besmrtnost , činjenica da pojedinac ili skupina nisu izbrisani iz pamćenja ljudi, zbog svg ugleda, slave, djela ili potomstva.
2.Tjelesna besmrtnost, dugovječnost, kvantitativno dulji i kvalitativno čišći život postignut putem alkemije, Yoge ili nekom drugom inicijacijskom ili asketskom praksom.
3. Filozofska besmrtnost, sagledavanje svega kao nužnosti, ne obazirući se niti na trajanje niti na broj.
4.Religijska besmrtnost, spiritualisti dušu smatraju besmrtnom i vjeruju da ona zadržava svoju osobnost poslije smrti. Grci su besmrtnima smatrali bogove i heroje.
5.Inicijacijska besmrtnost, prijelaz u stanje posvemašnje nadljudskosti pri čemu adept napušta plan osjetilne pojavnosti (privremeno ili konačno) da bi oslobođen vremenskih i prostornih ograničenja bio ili u nekom tajanstvenom kutku na rubu Zemlje (npr. tajanstvena Planina ili Otok Besmrtnika u kineskoj predaji) ili u višim planovima (dimenzijama).
Pojam je dvoznačan uza sav trud, jer se stalno nadograđuje iskustvima rijetkih pojedinaca (grof od Saint-Germaina navodno je besmrtan i to ne u rozenkrucijanskom smislu (2 i 5) nego u najobičnijem smislu vječnosti.........