sedmodnevni spiritualni program

09.10.2006.g.

ŠAMANIZAM (mistički doživljaji kod primitivnih naroda)



Šamanizam je skup vjerovanja i magijskih obreda karakterističan za Sibir i područja srednje Azije iako je prisutan i kod drugih primitivnih naroda (Sjeverna Amerika, Ibdonezija, Oceanija idr.). Sama riječ Šaman je tunguska riječ, koja se preko ruskog jezika raširila svijetom. Naravno da u jezicima srednje i sjeverne Azije imamo inačice te riječi sa istim značenjem, pa tako u jakutskom šaman je ojun, u mongolskom buge i udagan (burjatski udayan), u jakutskom je udayan ženski šaman. U tatarsko-turskom je to kam, gam, mongolski kami itd.

Šaman je magičar (vrač) i najvažnija figura u svojoj zajednici (mogu mu na važnosti pozavidjeti svi današnji gospodari moći/političari). Uz njega može postojati i „svećenik“ koji prinosi žrtve, a svaki kućni starješina je ujedno i pogglavar kućnog obreda, ali je šaman i dalje najvažnija osoba koja pojedinca ili zajednicu vodi kroz ekstatičke doživljaje.Šaman je ravnatelj i gospodar ekstaze, a šamanizam slobodno možemo nazavati tehnikom ekstaze. Ponegdje je šamanizam prisutan uz druge magijsko-religiozne prakse. No uza sve ovo ostaje činjenica da je šaman najvažnija figura, njega i cijene i boje ga se, pa se odnos zajednice pretvara u strahopoštovanje prema njemu kao osobi, prema njegovim znanjima i sposobnostima, prema hrabrosti da ode i tamo kuda se obični smrtnici ne usude zaputiti da bi pomogao svojoj zajednici ili bilo kojem njezinom pripadniku.



Specijalnosti šamanske prakse su: „šamansko liječenje, padanje u ekstazu (šamanski trans/zanos), magično vladanje vatrom, magični let, snovi, tajni jezik itd.“ Nisu svi magičari šamani, ali svi šamani su magičari. Zatim možemo reći da nisu svi ekstatičari šamani, ali svi šamani jesu ekstatičari. Smatra se da u transu njegova duša napušta tijelo i odlazi u Nebo ili se spušta u Pakao. U zapadnom svijetu ljudi se duhova uglavnom boje (uklete kuće, opsjednuća, egzorcizmi i sl.) Toga nema u šamanizmu jer šaman gospodari svojim duhovima, on zna kako se povezivati s duhovima/demonima/silama prirode a da ne postane njihovo oruđe ili igračka. Šamanizam je fenomen (jer je učinkovit) koji zapadnjak još potpuno ne razumije.

KAKO SE POSTAJE ŠAMAN

1.Prenošenje šamanskih moći nasljeđivanjem
2.Spontani poziv/izbor
3.Voljom Klana/zajednice (odluka se donosi prema snazi ekstatičkog doživljavanja kandidata)

Bez obzira na vrstu izbora, novi kandidat mora proći dvostruku pouku (tko kaže da su to neškolovani primitivci), jednu vezanu uz ekstazu (snovi, trans itd.) i drugu, tradicionalnu (šamanske tehnike, imena i svojstva duhova, mitologija i rodoslovlje Klana, tajni jezik itd.). Nakon pouke slijedi posvećenje koje je ponekad javno, ispred cijele zajednice, a ponekad se posvećenje dogodiu snu ili u ekstazi i zajednica ga uvaži. Ovakva posvećenja su u religiznom iskustvu rase ravna mističnom iskustvu i nikako nisu zbrkane halucinacije, nego autentičan doživljaj iako zapadnjaci šamanima stalno nastoje prišiti neku psihopatiju. Bili oni psihopati (duševno poremećeni) ili ne, zna se da oni prolaze određene kušnje posvećenja kroz koje često primaju vrlo zamršene pouke i poruke, a i zapadnjački mistici uvjek govore o takvim kušnjama kao svojevrsnoj „TAMNOJ NOĆI DUŠE“. Njega njegovo dvostruko posvećenje (ekstatično i poučno) možda doista od neurastenika pretvara u šamana kojega zajednica priznaje i uvažava (kad ćemo mi moći na tako efikasan način riješiti psihomentalne probleme modernog čovjeka?). Kad se govori o šamanskim moćima, bez obzira kako su dobijene (nasljeđivanjem, odobrenjem duhova, vlastitom voljom), nakon posvećenja nitko u zajednici ih ne dovodi u pitanje.

Slijedeći put: METODE NOVAČENJA U ŠAMANIZMU