sedmodnevni spiritualni program
23.09.2006., subota
NEDJELJA:BIBLIOTERAPIJA (terapija čitanjem i pisanjem)
24.09.2006.g.
TAKTILNA KOMUNIKACIJA, TJELESNA INTELIGENCIJA I DIO (nastavak)  TIJELO UZVRAĆA UDARAC I zamislite, to grješno, trošno i bolesno tijelo hoće besmrtnost. Ali, bolesno srce, jetra ili bilo koji drugi vitalni organ razbijaju tlapnju o besmrtnosti. No kako čovjek svoje želje više ne drži na uzdi nije bilo više nikakve zapreke da se snovi dr. Frankestaina počnu ostvarivati. Krenule su transplantacije. Metodom pogrešaka i pokušaja, nakon beskrajnih eksperimenata izvedenih u tajnosti konačno se krenulo u javni rad i čak u osnivanje banki organa i organiziranog doniranja, koje budimo na oprezu nije imuno na zloupotrebe. No, na polju transplantacije ljudskih organa iskrsavaju vrlo neobične i zabrinjavajuće spoznaje. Kod svih pacijenata sa tuđim organima dolazi do neke vrste promjene osobnosti. Iako se to u začecima transplatacije pripisivalo samom pacijentu, njegovoj osobnoj psihopatologiji od ranije, psiho-socijalnim faktorima, imunitetu i lijekovima. No, danas se zna da sve žive stanice u sebi imaju ugrađene podsustave za «pamćenje» i «odlučivanje». Dakle, moje tijelo pamti. I tvoje i svako drugo tijelo, pamte. Što se događa kad se transpalantacijom spoje stanice sa različitim «sjećanjima» možemo samo naslutitit zasada. Ima i bizarnih i čudovišnih ispovijesti o fenomenima nakon transplantacija, a filmska industrija se pobrinula da neka od njih stavi i na filmski zapis. U knjizi «A Change of Heart» (promjena srca ) je dramatično opisana potpuna promjena osobnosti pacijentice Claire Silvie nakon transplantacije srca i pluća.. Sva odbacivanja transplantiranih organa su vezana za tjelesnu, odnosno «staničnu memoriju». Pisanih i dokumentiranih opisa je malo jer se štite i obitelji davatelja i primatelja, a štiti se i sam «projekt» transplantacije da ga ne bi netko zaustavio. U svakom slučaju imamo dovoljno tragova da shvatimo da tjelesna inteligencija (KQ) doista postoji i da se moramo njome pozabaviti, ako želimo izaći iz labirinta vjekovnih zabluda. Čak i obična transfuzija krvi u naš organizam unosi dio osobnosti davatelja. Poznato je da postoje vjerske sekte koje svojim pripadnicima i sljedbenicima zabranjuju transfuziju, čak i ako je to jedini način da se spasi život, ali isto tako im zabranjuju i eksplantaciju i transplantaciju organa. Znaju li oni nešto što mi ne znamo ili ne želimo znati? Naravno da svi ovi postupci mogu prenijeti i kojekakve zaraze na čisto fizičkoj razini. Slučajevi hepatitisa i AIDS-a su samo najistaknutiji. A samo možemo zamišljati kakvo «stanično sjećanje « se unosi sa transplantacijom životinjskih (svinjskih..., itd.) organa na ljudski organizam. O posljedicama genetskih eksperimenata svijet će tek saznavati. A o usputnim užasima koji će se prokrijumčariti i ispuzati iz laboratorija još ne znamo ništa. S druge strane sredstva za svakodnevnu njegu tijela, sredstva protiv znojenja, sredstva za čišćenje, kemikalije kojima rukujemo svakodnevno (svako je domaćinstvo malo skladište kemijskih proizvoda) truju i začepljuju našu kožu. Kroz hranu unosimo sve fungicide, insekticide i ine «ide» iz tla. Zatim su tu lijekovi, antibiotici iz mesa, razni aditivi, boje i dodaci, te druge kemikalije iz tla i voda koje tamo dospijevaju zbog našeg načina života. Sve su to toksini koji dodatno truju to naše tijelo i otupljuju i onemogućuju njegove osnovne funkcije. Zatim slijedi još lijekova, još savršenije kozmetike još partnera, još..., još..., još. Sve manje ljudi umire od starosti. U pravilu, bolest pretekne starost. Pa, iako je životni vijek biološki produžen, on je ispunjen patnjom. ČUVAR NAŠEG INTEGRITETA Vanjski, vidljivi i opipljivi čuvar našeg integriteta je naša koža. Svojom površinom je ona najveći ljudski organ (1,5-2m2). Ona zauzima oko 16% tjelesne mase. Neću se baviti anatomskim detaljima, samo ću reći da su upravo u koži smještene papile ili opipna tjelešca koja nam omogućavaju taktilnu komunikaciju i na vrijeme nas izvješćuju i o ugodi ali i o potencijalnim opasnostima. Naime funkcije kože možemo shvatiti kao: mehanička zaštita tijela, zaštita protiv kemijskih tvari i ultraljubičastog svjetla, termoregulacija, zaštita od isušivanja (dehidracije) i općenito reguliranje količine vode u tijelu te metabolizma masti i vitamina D. Za temu ove knjige su najznačajniji kožni osjeti koji čine «jezik» taktilne komunikacije. Koža je prvi organ koji nas odjeljuje od drugih i označava nas kao jedinku za sebe. Aids, a i mnoge druge bolesti manifestiraju se prvo na koži. Koža prva progovara kad je naše jedinstvo i cjelovitost narušeno.Dermatolozi bi to trebali znati, no oni se bave samo površinom stvari. Čini se da je važnost i ulogu naše kože najbolje shvatila i iskoristila kozmetička industrija koja obrće basnoslovne sume novca na ljudskoj taštini. Izgled ima svoju cijenu i svoju tehnologiju, koja ima i svoju mračnu stranu.Velika većina kozmetičkih pripravaka kao i farmaceutskih su na duže vrijeme zapravo toksični i štetni, pa smetnje i anomalije na koži mogu biti i posljedica eksperimentiranja sa željenim izgledom, koji je opet rezultat potrošačkog diktata. Osoba koja živi u skladu sa sobom, u ravnoteži duhovnih i tjelesnih potreba i ostvarenja, zrači jednom unutrašnjom ljepotom koju ni jedna kozmetika ne može nadomjestiti. U protivnom postajemo dobro (često do savršenstva) nacrtana lutka tužnih i praznih očiju. (nastavit će se) |
